Allah dzelle-šanuhu kaze da su kafiri Njegovi neprijatelji i neprijatelji Njegovog Poslanikaa sallallahu alejhi ve sellem. Voliti dušmane Allaha dzelle-šanuhu i saradjivati sa njima povlaci za sobom posljedicu, to jest, neprijateljstvo prema Allahu dzelle-šanuhu i Njegovom Poslaniku sallallahu teala alejhi ve sellem. Covjek misli da je musliman, izgovori kelime-i tevhid, i kaze “ja vjerujem”, klanja namaz, i radi razne ibadete, a s druge strane saraduje sa kafirima. On nije ni svjestan da su ove njegove prljave radnje izazivaju da temelj njegovog imana i islama nestane. 
 

[Nevjernici (kafiri) su ljudi koji ne vole Resulullahovu sallallahu alejhi ve sellem vjeru islam i koji kazu da on ne odgovara našem periodu, vremenu, i nauci i murtedi koji javno i nevaljasto ismijavaju islam i muslimane. Oni kazu da je “nazadno” biti musliman zato što, biti izvan islama, odgovara njihovim cejfovima, strastima, i unutrašnjim zeljama. Oni zovu nevjerstvo i ireligioznost “moda, civilizacija i prosvijecenost”. Murtedi (odmetnici) su ljudi ciji su roditelji muslimani a koji nemaju pojma o islamu. Ovi ljudi nisu nikad ni procitali ni shvatili nijednu knjigu koju je napisao alim islama, oni ne vole islam, i pošto su zahvaceni današnjim strujama, , samo da bi dobili naklonost, simpatiju, ili nešto ovosvjetsko, da islam koci napredak.
 

Neki od njih, da bi prevarili nevinu djecu, kazu, “U islamu se sve svršava na ‘tako je rekao’. Kada se kaze ‘Tako je rekao taj i taj’ to se ne bazira na dokazu ili dokumentu. Medutim, druge naucne grane su dokazane i one se zasnivaju na dokumentima.”  Ove njihove rijeci pokazuju koliko su oni neuki. Oni nisu nikad procitali islamsku knjigu. Oni misle da je islam ono što su oni zamislili kao islam, i da je islam samo to što su oni zamislili i ništa drugo. Oni ne znaju da su hrišcani ti koji obozavaju svoje imaginacije. Oni obozavaju statue i kamenje koje je napravilo nekoliko jevreja. Medutim, muslimani slijede Muhammeda alejhisselam, najvišeg od svih drugih Poslanika, i obozavaju, jednoga Allaha, koga je on, kako je saopštio, vidio i sa kojim je razgovarao u noci Mi’radza, i kako je svaki dan saopšteno preko meleka Dzebraila.  Znanja, nauke, dokazi i dokumenti, koje oni smatraju da nisu dio i da su daleko od islama, su u stvari svi grane i dijelovi islamske vjere. Na primjer, u današnjim udzbenicima hemije i biologije u gimnaziji, na njihovim pocetnim stranicama piše, “Bit naših lekcija je svjedocenje [opservacija, posmatranje], ispitivanje [izucavanje] i eksperimentisanje.”  To znaci, bit naucnog predavanja se sastoji iz ove tri stvari. Medutim, islam preporucuje ove sve tri stvari. To znaci, naša vjera nareduje naucno znanje. Na mnogim mjestima u Kur’ani kerimu se nareduje da se posmatra i studira priroda, to jest, ziva i neziva stvorenja. Jednog dana su ashabi kiram alejhimurridvan došli kod našeg Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i rekli: “Mi, koji smo bili u Jemenu, smo vidjeli da oni kaleme hurme na drugi nacin i imaju bolje hurme. Hocemo li mi kalemiti naše hurme u Medini kako su ih kalemili naši ocevi, ili onako kako smo vidjeli u Jemenu, da dobijemo više, i boljih, hurmi?” Resulullah sallallahu alejhi ve sellem im je mogao odgovoriti: “Sacekajte malo! Kada Dzebrail alejhisselam dode ja cu ga upitati i onda cu vam reci šta sam naucio”, ili, “Ja moram malo o tome razmisliti. Kada Allah dzelle-šanuhu dadne mom srcu da sazna istinu ja cu vam je reci.” Umjesto toga on je rekao: “Oprobajte! Okalemite jedno drvece metodom vaših oceva a drugo metodom koju ste vidjeli da se upotrebljava u Jemenu! Onda uvijek upotrbljavajte metodu koja daje bolje hurme!” Drugim rijecima, on im je naredio da eksperimentišu i da se oslone na eksperimentaciju koja je osnova nauke. On je mogao nauciti od meleka, ili se je, bez sumnje moglo materijalizirati u njegovom blagoslovljenom srcu. Ali, on je istakao da se muslimani, koji ce postojati do kraja svijeta, oslone na eksperimentisanje i nauku. Ovaj dogadaj o kalemljenju drveca je zapisan u knjizi Kimja-i se’adet i na stotinu osamnaestoj stranici knjige Ma’rifetname. Islam nedvosmisleno nareduje svaku vrstu rada, rad u svim naucnim disciplinama, na svom znanju i moralu (ahlaku).  U knjigama piše da su ovi svi napori farz-i kifaje (farz koji nije obavezan za druge muslimane ako ga jedan musliman uradi. To znaci, kada ga jedan musliman uradi drugi ga ne moraju više raditi.) Štaviše, ako neka alatka ili neki naucno novootkriveni nacin se ne proizvodi u jednoj muslimanskoj zemlji, i ako radi toga bilo koji musliman pati, po islamu ce administratori, vlasti te drzave biti odgovorni. Hadisi šerif kaze, “Naucite vaše sinove da plivaju i da odapinju strijele. Kakva je divna zabava za zene da u svojim kucama predu konac.” Ovaj hadisi šerif nam zapovijeda da se snabdijemo svakakvim znanjem i da nabavimo razne vrste oruzja koje su potrebne za rat, i da nikad ne sjedimo besposleni, i da uvijek nademo korisnu zabavu. Ovo je razlog zašto je danas farz muslimanskim nacijama da naprave atomsku bombu i satelite. Islam ce, ovako radeci, biti poznat u cijelom svijetu. Ne nastojati, i ne truditi se da ih napravimo, ce biti veliki grijeh.

Znanje koje muslimani moraju da nauce se zove ulum-i islamijje (islamsko znanje). Nauciti jedan dio ovoga znanja je farz. Nauciti neke njegove druge grane je sunnet. Nauciti još i više je mubah. Islamsko znanje se uglavnom dijeli na dvije grane. Prva je ulum-i naklijje. Ona se takode zove i vjersko znanje.  Alimi ehli sunneta su ova znanja naucili od ashaba kiram a ashabi kiram su ih naucili od Resulullaha. I ovo vjersko znanje je takode podijeljeno nadvoje; na zahiri (spoljašnje, vidljive) grane znanja i batini (unutrašnje, nevidljive) grane znanja. Prve se zovu znanja imana i znanja fikha i ahkami islamijje i šerijat. Druge se zovu znanja tesavvufa (sufizam) ili ma’rifet. Znanja imana, i propisi islama (ahkami islamijje) se uci od ucitelja (muršida) ili iz knjiga akaida i fikha. Ma’rifet tece u srca iz muršidovog srca.

Druga grana islamskog znanja je ulum-i aklijje (tj. eksperimentalne nauke). Grana koja se bavi zivim stvorenjima se zove ulum-i aklijje (medicinska nauka). Grana koja se bavi nezivim stvorenjima se zove ulum-i hikemijje. Grana koja se bavi nebom i zvijetdama se zove ulum-i felekijje. Grana koja se bavi zemljom se zove ulum-i tabi’ijje. Podgrane ulum-i aklijje su matematika, logika, i eksperimentalne nauke. One se sticu spoznajom preko pet cula, posmatranjem, razumom (razmišljanjem), eksperimentisanjem, i proracunima. Ova naucna polja nam pomazu da bolje izvršavamo vjersko znanje. Ona su radi toga potrebna. Ona se vremenom mijenjaju, povecavaju, i poboljšavaju. Radi toga je receno “Telahuk-i efkar ispunjava tekmil-i sina’at”, što znaci, “Poboljšanje u zanatu (umjetnosti, radinosti), nauci, i tehnologiji, se ostvaruje medusobnim dodavanjem ideja i eksperimenata.”

Znanje koje se stice putem tradicije, to jest vjersko znanje, je jako uzvišeno. Ono je izvan granica razuma i moci ljudskih mozgova. Njega ne moze niko nikad promijeniti. Ovo je znacenje izraza “U vjeri nema reforme.” Islam nije zabranio ili ogranicio znanje koje se dobija putem razuma. On nam je naredio da ga izucavamo zajedno sa vjerskim znanjem i da njegove rezultate upotrebljavamo u skladu sa islamskim propisima. On nam je takode naredio i da ga napravimo korisnim za ljude, a ne sredstvom za okrutnost, mucenje, i katastrofe. Muslimani su upotrebljavali mnoga naucna otkrica. Kompas je pronaden 687/1288. godine. Puška sa okidacem je izumljena 1282/1866. godine. Top, koji je izmišljen 762 godine, je sultan Muhammed Fatih upotrijebio. Islam zabranjuje poducavanje i ucenje lazne istorije i lazi protiv islama koje neprijatelji islama, neprijatelji morala, predstavljaju kao kao obrazovanje, i daju im imena kao što su “lekcije” ili “duznosti”. Islam zahtijeva da se nauce korisne i dobre stvari i da se suzdrzava od loše i štetne propagande.

Islam je vjera koja pospješuje svaku granu znanja, svaku granu nauke i svaku vrstu eksperimenata. Muslimani vole nauku i vjeruju u eksperimente naucnika. Ali, njih ne mogu prevariti klevete i lazi laznih naucnika koji se predstavljaju kao naucnici.]

Kafiri kad mogu uništavaju i iskorjenjuju muslimane, ili ih zavode na put koji su oni izmislili.

[U stvari, u zapisniku sa sjednice masona koja se odrzala 1900. godine, na stotinu drugoj stranici piše, “Nije dovoljno samo savladati pobozne i njihove bogomolje. Naš konacni cilj je iskorjenjivanje vjere.”
 

Oni javno i sramno otkrivaju u svojim knjigama i govorima svoje neprijateljstvo. Oni, ne znajuci ništa o znanju i nauci, pricaju kao djeca. Na primjer, oni kazu, “Stari ljudi su bili neznalice. Oni su, pošto se nisu mogli zaštititi od prirodnih sila, vjerovali u izmišljene stvari. Oni su obozavanjem i molenjem stvarima koje su oni sami sobom napravili otkrili svoju inferiornost. Mi danas zivimo u atomskom dobu. Mi, dominirajuci prirodom, mozemo šta hocemo uraditi. Nema nicega drugog osim prirodnih sila. Raj, pakao, dzine, i andele, su izmislili stari narodi. Ima li iko da je otišao i da ih je vidio? Moze li iko vjerovati ono što se ne vidi i ne iskusi?” Ove rijeci ireligioznih pokazuju da oni takode ne znaju ništa ni o istoriji. Neuki ljudi su uvijek, tokom cijele istorije, mislili da su oni pametni i uceni i da su oni, koji su došli prije njih, bili neuki. Oni su od vremena Adema alejhisselama u svakom vijeku mijenjali i poricali vjere i govorili da su to rijeci neukih primitivaca. Kur’ani kerim na mnogim mjestima citira i odgovara na ove tvrdnje kafira.  Na primjer, u znacenju poslije tridesetog ajeta u suri Mu’minun se kaze, “Oni nisu vjerovali Nuhu alejhisselam. Mi smo ih onda utopili u vodi. Za pokoljenja koja smo stvorili poslije njih Mi smo poslali jednog izmedu njih kao Poslanika i rekli, ‘Obozavajte samo Allaha dzelle-šanuhu (Samo se Allahu dzelle-šanuhu klanjajte). Osim Njega nema niko drugi da se moze obozavati. Bojte se Njegove kazne!’  Mnogi od onih koji nisu slušali, koji nisu vjerovali da ce poslije smrti biti prozivljeni, i kojima smo Mi dali da puno ovosvjetskih blagodati, su rekli drugima, ‘Ovaj Poslanik jede i pije kao i vi. Ako budete vjerovali nekom, kome su potrebne mnoge stvari kao i vama, vi cete sigurno biti prevareni i na gubitku. Poslanik vam kaze da cete vi, kada vam vaše kosti istrunu i postanu prašina, ozivjeti i ustati iz vašeg groba. Je li to ikad moguce? Sve što postoji je na ovom svijetu. Dzennet i dzehennem su na ovom svijetu. Tako je bilo i tako je. Poslije smrti nema prozivljenja.’” U komunistickim drzavama, da ubiju vjeru i moral ljudi, ucitelji u školama i oficiri u vojsci govore djeci i vojnicima, “Da Allah postoji mi bi ga vidjeli. On bi nas cuo i dao bi nam ono što trazimo. Ako vi od mene zatrazite bonbonu ja vas odmah cujem i dajem vam što hocete. Trazite od Njega i vidite hoce li on odgovoriti. Dakle, On ne postoji. Vaši roditelji su neuki. Oni su nazadni. Oni su staromodni. Vi ste moderna omladina koja nema predrasuda. Nemojte nikada vjerovati ta sujevjerja! Dzennet, dzehennem, meleci, i dzini, su izmišljeni.” Oni nastoje da sa ovakvim lazima ubiju vjeru i vjerovanje (din i iman), ponašanje (edeb), i osjecanje stida (haja), koje su oni naucili u kucama svojih oceva. Oni, varaju ovu jadnu djecu i zrtvuju omladinu za svoje podle ciljeve, zadovoljstva, i zle zarade. Kada oni kazu, “Ko je vidio dzennet i dzehennem? Covjek jednostavno ne bi trebao vjerovati ono što ne vidi.”, oni isticu da oni slijede cula. Imam-i Gazali kaze, “Ljudi slijede razum. Covjecija cula nisu ni blizu cula zivotinja. Covjekovo culo mirisa nije razvijeno kao culo mirisa kod macke ili psa. Štaviše, kako se covjek moze pouzdati u svoje oci kada razum dokazuje da one nisu u pravu? Na primjer, oci, koje vide sunce kroz prozor mogu smatrati da je sunce manje od prozora; medutim razum kaze da je ono vece od zemlje.” Mene interesuje hoce li ovi kafiri ne vjerovati razumu i reci, “Mi vjerujemo što vidimo; je li moguce da je sunce vece od od zemlje?” Ne, nece! Oni ovdje takode, kao i muslimani, vjeruju razumu. Dakle, vidimo da se ljudi razlikuju od zivotinja u obavljanju svojih svjetskih poslova, i da ih ne vode prema culima vec prema razumu. Zašto oni i ovdje takode ne slijede razum - umjesto da kazu, “Mi ne vjerujemo u stvari onoga svijeta”, i tako ostanu ovisni o culima - i ne uzdignu se na nivo ljudskog bica? Islam kaze da ce ljudi na onom svijetu biti ponovo stvoreni, i da ce vjecno zivjeti i da ce zivotinje, poslije svidanja racuna biti uništene. On obecava ljudima vjecni zivot i pravi razliku izmedu ljudi i zivotinja. Medutim ovi kafiri hoce da, kao zivotinje, budu lišeni vjecnog zivota. Danas se u fabrikama izraduje na hiljade lijekova, kucnih aparata, industrijske i komercijalne robe, elektronskih instrumenata, i borbenih sredstava. Vecina njih se izraduje na osnovu prefinjenih proracuna i na stotine izvedenih eksperimenata. Kazu li oni da je ijedan od njih sam sebe stvorio? Oni s jedne strane kazu da je ove sve, gore nabrojane stvari, proizvodac napravio svjesno i namjerno, a s druge strane tvrde da su toliki milioni materija i fenomena koji se vide u zivim i nezivim bicima, i novim finijim, koja se u svakom stoljecu otkrivaju i od kojih vecinu još uvijek i ne poznajemo, sami sebe napravili. Ova licemjernost se samo moze objasniti ili krajnjom tvrdoglavošcu ili eksplicitnom glupošcu.

Jedan ucitelj u Rusiji, komunista, je ovako rekao njegovim ucenicima na casu nastave, “Ja vas vidim. I vi mene vidite. To znaci da mi postojimo. I one planine tamo, i one takode postoje zato što ih mozemo vidjeti. Ono što ne postoji se ne moze vidjeti. Za ono, što se ne moze vidjeti, se ne kaze da postoji. Ove moje rijeci proizilaze iz našeg naucnog znanja. Onaj ko je obrazovan i progresivan on se oslanja na naucno znanje. Nazadnjaci tvrde da postoji stvaralac svih stvorenja. Nije ispravno vjerovati u stvaraoca. To nije u skladu sa naukom. Tvrditi da nešto što ne mozemo vidjeti postoji je nazadnost.”  Jedno dijete, turkmen, je zatrazilo dozvolu da odgovori, i reklo, “Da li vi govorite o vašem razumu? Pošto ga mi ne vidimo, onda, u skladu sa naukom, mi ne mozemo prihvatiti da ga vi imate i da sa njim govorite.” Pošto ucitelj nije mogao odgovoriti na ove rijeci on ga je, iz mrznje od poraza, istukao i izbacio iz razreda. To dijete više nije niko nikad vidio.
 

Danas, na svijetu postoje dvije vrste kafira. Jedni su kitabije kafiri (kafiri koji slijede objavljene svete knjige), to jest, hrišcani i jevreji. Oni vjeruju u onaj svijet i zivot poslije smrti.

Drugi su kafiri bez svetih knjiga, to jest, mušrici. Oni ne vjeruju da je Allah, koji sve stvara, jedan. Oni vjeruju da neka stvorenja, kao na primjer, kamen, drvo, sunce, zvijezda, krava, i covjek imaju bozanski atribut (uluhijjet sifat). Jedni od ovih kafira zabranjuju zakonom, drzavnom silom, torturom, i ugnjetavanjem, obozavanje (ibadet) i poducavanje vjere. Drugi, s druge strane, svakoga okupiraju razonodom i zabavom, i zadovoljavanjem njihovih ljudskih osjecanja covjekoljubivosti. Oni ih lišavaju duhovnosti, spiritualnosti (ma’nevijjata), tj. vjerskog znanja. Oni zavode na milione ljudi i odgajaju ih u vjerskom neznanju na taj nacin što im pripovijedaju izmišljene price i navode lazne primjere. Oni s jedne strane govore o civilizaciji, nauci, i ljudskim pravima, a s druge strane animaliziraju, pozivotinjavaju, ljude. To je ono što engleski špijuni rade. Molimo vas da procitate knjigu Ispovijesti engleskog špijuna i 28. stranicu knjige Dokazi istinite rijeci! 
 

Vecina ljudi u Evropi i Americi su hrišcani. Jedan dio hrišcana i zidova su kitabije. Kopernik (Copernicus), osnivac moderne astronomije, je bio sveštenik u Freienburgu. Bejkn (Bacon), cuveni engleski fizicar je bio sveštenik i pripadao je franciskanskoj crkvi. Cuveni francuski fizicar Paskal (Pascal) je bio sveštenik. On je, dok je istrazivao zakone fizike i geometrije, pisao vjerske knjige. Cuveni Rišelje (Richelieu), francuski najveci premijer koji je doveo Francusku da bude vodeca zemlja u Evropi je bio sveštenik visokog ranga. Isto tako je i Šiler (Schiller) veliki njemacki doktor i pjesnik bio sveštenik.  Bergson, francuski filozof, koji je danas poznat u cijelom svijetu, je u svojim knjigama odbranio spiritualnost od napada materijalista. Oni koji procitaju njegovu knjigu Matlcre et Mcmomiera, Les deux Sources de la Morale et de la Religion i Essai sur les Données Immédiates de la Conscience ce svesrdno povjerovati u vjeru i onaj svijet.
 

Veliki americki filozof Viljem Dzejms (William James) je osnovao školu pragmatizma. On u svojoj knjizi Religious Experiments i drugim hvali vjerovanje. Francuski doktor Paster (Pasteur), koji je izucavao zarazne bolesti, bakterije i razne vakcine je ostavio testament da se sa vjerskim ceremonijama sahrani. Na kraju, F.D. Ruzvelt (F.D. Roosevelt), jedan americki predsjednik, koji je upravljao svijetom u Drugom svjetskom ratu i premijer Cercil (Churchill) su bili religiozni. Mnogi naucnici i politicari, cijih se imena ne mozemo sjetiti, su bili ljudi koji su vjerovali u Stvaraoca, onaj svijet, i meleke. Ko moze ikad tvrditi da su oni koji ne vjeruju pametniji od ovih ljudi? Da su oni vidjeli i procitali islamske knjige oni bi bili dobri muslimani. Medutim, njihovi sveštenici su rekli da je citati islamske knjige, pa cak i taci ih, veliki grijeh. Ti sveštenici su sprijecili ljude da steknu srecu i na ovom i na onom svijetu. Molimo citaoca da pogleda 26. poglavlje u drugom dijelu turske verzije koje govori o društvenoj pravdi, socijalizmu, i kapitalizmu.
 

Imam Ali radijallahu anh je rekao, “Muslimani vjeruju u onaj svijet (ahiret). Kafiri bez svetih knjiga ga poricu. Ako prozivljenje ne bude kafiri nece biti ni na kakvoj dobiti a muslimani nece biti ošteceni. Ali pošto se nece desiti ono što kafiri vjeruju, oni ce biti u vjecnoj patnji (azabu).” Islamski ucenjaci dokazuju svoje rijeci tacnim i odgovaraju na kafirske napade logikom, znanjem i naukom. Moze li se ikada kijamet poreci ako muslimani ne dokazu da su njihove rijeci tacne? Cak i kada bi vjecna patnja bila samo vjerovatnoca, koja bi je logika rizikovala? Medutim, ahiretske kazne nisu vjerovatnoca vec ocigledna cinjenica. Dakle, ne vjerovati nije pametno.
 

Kada su izvjesni neprijatelji islama vidjeli da ne mogu da logikom i znanjem upropaste cvrsti iman ljudi i da se samo sramote oni su poceli upotrebljavati trikove i lazi. Oni su poceli sebe predstavljati kao muslimane i pisati lazne clanke koji naizgled hvale islam. Medutim, oni, u ovim svojim clancima i rijecima, i osporavajuci bitne i osnovne temelje islama, ih prikazuju u lošem svjetlu kao da oni nisu dio islama. Oni nastoje da odvrate i otude citaoce i publiku od njih. Oni misle da su vremena i kolicine i vrste ibadeta koje je Allah dzelle-šanuhu naredio neprikladni i vjeruju da bi bilo bolje da se ibadeti na drukciji nacin. Ne znajuci ništa o delikatnostima, koristima i vrijednostima koje su skrivene u unutrašnjim spiritualnostima ibadeta oni ih smatraju mediumom za jednostavne i primitivne funkcije;  oni postupaju kao da hoce da ih isprave. Ne znati nešto je mana u ljudima; njihovo miješanje u nešto što oni ne shvataju je pateticno i smiješno. A muslimani koji slijede i vjeruju ovim neznalicama, misleci da su oni pametni, su još bjedniji i gluplji. Ovakvi obmanljivi kafiri koji imaju muslimansko ime se zovu bigoti (oni koji su puni predrasuda). Neki od ovih podlih i prepredenih kafira kazu, “Tacno je da islam nareduje razvijanje lijepe naravi (ahlaka), da se bude zdravo, da se je marljivi i da zabranjuje zlo i da sazrijeva ljude. Ovo je potrebno svakoj naciji. Medutim, u islamu takode postoje i društveni propisi, prava familije i zajednice. Oni su osnovani u skladu sa prilikama koje su vladale u prastara vremena. Danas su nacije vece. Prilike su se promijenile i potrebe su se povecale. Potrebni su novi propisi koji ce zadovoljiti današnji tehnicki i društveni napredak. Propisi Kur’ana ih ne mogu zadovoljiti.” Ovo su besmislene i netacne rijeci neznalica koji nemaju pojma o islamskim zakonima i islamskom znanju. Islam je jasno definisao šta je pravda a šta je nepravda (zulum), šta su prava i duznosti ljudi prema drugim ljudima, prema porodici, prema komšijama, prema vladi, i vlada jednih prema drugim. Islam jasno kaze šta je zlocin. On je stavio osnovne propise na ove nepromjenjive koncepte. On nije ogranicio izvršavanje ovih nepromjenjivih propisa na sve slucajnosti i dogadaje vec je naredio da se izvršavaju u skladu sa opštom upotrebom. U knjizi Durr-ul-hukkam, koja je objašnjenje knjige Medzelle, ovako piše od clanka 36 pa nadalje, “Propisi koji ovise o Nassu (ajeti kerimima i hadisi šerifima sa jasnim znacenjem) ili dokazima (delilima) se ne mijenjaju sa tokom vremena. Medutim, propisi koji ovise o obicajima i opštoj upotrebi se mogu sa vremenom promijeniti. Opšti propis (hukm-i kulli) se ne mijenja ali se njegova aplikacija na dogadaj moze s vremenom promijeniti. U ibadetima ‘opšta upotreba’postaje dokaz (delil) sa ciljem da razjasni i informiše ljude o propisu koji Nass nije deklarisao. Da bi se obicaj (adet) klasifikovao kao ‘opšta upotreba’ on mora potjecati od vremena ashaba kiram i mora biti poznato da su ga mudztehidi upotrebljavali i da se je nastavio upotrebljavati. U propisima mu’amelata (transakcijama), obicaji koji preovladavaju u gradu (regionu), koji ne kontradiktiraju Nassu, takode postaju dokaz (delil). Ovo razumiju alimi fikha.”  Allah dzelle-šanuhu je tako napravio islam da on oslovljava svaki razvitak i svaki pronalazak u svakoj drzavi. Islam je dao ljudima tolerancija i indulgenciju i slobodu idztihada kada se susretnemo s raznim uslovima i potrebama, ne samo u društvenom zivotu vec takode i u ibadetima. U vrijeme hazreti Omera i umejjida, i u tako velikoj drzavi kao što je bila Osmanlijska drzava, velike zajednice raznih ljudi, koje su se protezale preko kontinenata su bile upravljane ovim bozanskim (ilahi) propisima. Uspjesi i slave muslimana su u istoriji cuveni. I ubuduce, svaka nacija, velika ili mala, ce, upravo proporcionalno, onoliko koliko bude slijedila i praktikovala ove nepromjenjive lijepe moralne osobine (ahlak) islama, steci udobnost, mir, i srecu. Ljudi i nacije koji se udalje od društveno-ekonomskih moralnih propisa koje islam propisuje se nece nikada spasiti od problema, briga, problema i katastrofa. U istorijama je zapisano da je tako bilo sa nacijama u prošlosti i sigurno ce isto tako biti i u buducnosti. Istorija je ponovljiva.
 

Muslimani trebaju pridati veliku vaznost nacionalnom jedinstvu i solidarnosti; trebaju se jako aktivirati, i materijalno i moralno, da naprave da njihova zemlja bude što jaca; trebaju dobro nauciti ucenja islama i moraju odustati od harama. Oni moraju placati svoje dugove Allahu dzelle-šanuhu i Njegovim robovima. Oni se moraju ukrasiti lijepim islamskim ahlakom i ne smiju nikom nanositi štetu. Oni ne smiju biti posrednik agitacije i anarhije i trebaju placati takse. Naša vjera, islam, hoce da se mi tako ponašamo. Prva duznost muslimana je da ne krši zakone i da ne griješi slijedeci šejtana ili svoj nefs, i da se mani lošeg društva i podmuklih, neposlušnih ljudi i buntovnika. Allah dzelle-šanuhu je dao svakom ljudskom bicu tri zadatka. Prvi zadatak je licna obaveza. Svaki musliman mora biti dobro obucen, zdrav, edebli i fine naravi. On mora obavljati svoje ibadete i nauciti znanje, lijep ahlak, i raditi da nabavi svoje potrebe na halal nacin. Drugi zadatak je obaveza koja se mora izvršavati u krugu porodice. Covjek mora paziti na prava oca, majke, djece, brace i sestara. Treci zadatak je obaveza u okviru društva. Ovdje spadaju obaveze prema komšijama, uciteljima, familiji, onima koje on zapošljava, vladi, drzavi i onim koji pripadaju raznim vjerama i nacionalnostima. Obaveza je svakome pomoci, ne uvrijediti nikog, svakom biti koristan, ne ustajati i ne buniti se protiv drzave, vlade i zakona, paziti na svacija prava, i odmah isplatiti svoje takse. Allah dzelle-šanuhu nam nije naredio da se miješamo u vladine i drzave poslove. Allah dzelle-šanuhu nam je naredio da pomazemo vladu i ne pravimo fitnu.]

Muslimani moraju osjecati stid (haja) prema Allahu dzelle-šanuhu. Haja je dio imana. Stid, koji je specifican za muslimanstvo, je neophodno potreban. Mi moramo osjecati gadenje prema nevjernicima i nevjerstvu (kafirima i kafirluku) i vjerovati da je to sve pogrešno i štetno kao i sve ono što je izvan islama, bez obzira na teoriju i ideologiju. Dzenab-i Hak (Allah dzelle-šanuhu) nam je naredio uzmemo da od kafira dzizju. To znaci da oni moraju placati taksu. Cilj dzizije je njihovo ponizavanje. Ovo ponizavanje je tako efektivno da se oni ne smiju lijepo oblaciti i kititi iz straha da ce placati vecu dzizju. Oni imaju jadan i bijedan zivot. Cilj dzizije je ponizavanje i sramocenje kafira. Dzizja nam pokazuje velicinu (izzet) i cast (šeref) islama. Kad zimmi^[1] (nemusliman u islamskoj drzavi) postane musliman on prestaje sa placanjem dzizje. Nevoljenje kafira je znak iman u srcu. [Srcem se ne voli. Mi trebamo zivjeti u slozi sa kafirima i svima drugim; mi ne trebamo nikome nanositi štetu.] [Privremena kooperacija sa kafirima se moze samo politicki oformiti i u vrijeme potrebe (zarureta). Medutim ne smije se ici dotle da se sa njima ujedini. Cim se potreba završi treba se prestati (sa kooperacijom).

Pitanje: Kaze se, “Mi moramo svakome vjerovati i imati o svakome dobro mišljenje; mi ne trebamo gledati rijeci i djela koja pokazuju neciji kufr nego ona koja pokazuju covjekov iman. Iman je u srcu. Samo Allah zna ima li iman u srcu. Niko drugi ne zna. Ko kaze za nekog sa imanom da je kafir on sam postaje kafir. Mi trebamo svakoga smatrati muslimanom, i voliti svakoga ko ne govori javno loše o islamu.” Da li je ovako mišljenje ispravno?

Odgovor: Nije ispravno reci “mi moramo svakome vjerovati”. Ispravno je reci, “Mi moramo vjerovati muslimanu.” Drugim rijecima, kada neko ko kaze da je musliman, to jest, kad neko ko nije rekao nešto što je kufr i nije ucinio nešto što je kufr kaze, ili ucini nešto što se moze razumjeti i kao vjerovanje (iman) i kao nevjerstvo (kufr), mi trebamo razumjeti takvu osobu kao vjernika (iman) i ne smijemo reci da on izašao iz vjere. Medutim, ako neko nastoji da iskorijeni vjeru, i da pokafiri omladinu, ili kaze za jedan od harama da je lijep i dobar, i nastoji da ga populariše da ga svako radi, ili kaze da je jedno od Allahovih dzelle-šanuhu naredenja nazadno i štetno, ta osoba je kafir. Cak i ako takva osoba kaze da je musliman, i obavlja namaz (klanja), i ode na hadz, takva osoba se i dalje zove zindik (vrsta kafira). Bilo bi idiotstvo i glupost smatrati takve licemjere, koji varavaju muslimane, muslimanima.]

Hak teala kaze u Kur’ani kerimu za kafire, u dvadeset osmom ajetu sure Tevbe, “Nedzs i ridzs”, odnosno, prljav. Prema tome, kufr mora biti u ocima muslimana prljav i nizak. Znacenje cetrnaestog ajeta sure Ra’d i pedesetog ajeta sure Mu’min glasi, “Dove ovih dušmana su uzaludne.  Ne postoji mogucnost da one budu uslišane.” I Allah dzelle-šanuhu i Pejgamber sallallahu alejhi ve sellem su zadovoljni (razi) sa muslimanima. Nema vece blagodati (ni’meta) od Allahovog dzelle-šanuhu zadovoljstva.

Kao što su iman i kufr suprotni jedno drugom tako isto su i ovaj i onaj svijet suprotni jedno drugom. Ovaj i onaj svijet ne mogu biti zajedno. Da bi se zaradio onaj svijet mora se ostaviti ovaj svijet [to jest, harami]. Ovaj svijet se moze ostaviti na dva nacina. Prvi nacin je da se ostave mubasi, to jest, da se sa svim onim što je haram ostave i mnogi poslovi koji nisu grijeh, i da se upotrebljava samo onoliko mubaha koliko je potrebno za zivot. [Drugim rijecima, moraju se napustiti navike kao što su lijenost i besposlenost, zaokupljenost raznim uzivanjima, ovosvjetske zabave i razonode. Mi, umjesto toga, trebamo provoditi svo vrijeme u ibadetu, i za udobnost muslimana, i iznalaziti najnaprednije i najsuperiornije naucne i tehnološke sisteme i nacine [sprave, opremu] i upotrebljavati ih da oni koji ne znaju islam dodu na pravi put.  Mi moramo neprekidno raditi na tom i trošiti naše vrijeme u ove svrhe. To mora biti naša zabava (hobi) na ovom svijetu. Svi ashabi kiram i velikani islama su tako radili. Ovako napustiti dunjaluk je jako korisno. Mi opet napominjemo da je cilj ovoga puta, da bi se uradile stvari koje islam nareduje, zrtvovanje svih svojih udobnosti i zadovoljstava.]

Drugi nacin je da se na ovom svijetu suzdrzi od svega onoga sto je haram, i što je sumnjivo, bez napuštanja onoga što je mubah. Cak, i ova vrsta napuštanja ovog svijeta je vrijedna, u svjetlu današnjeg vremena.

Dakle, svaki musliman se mora cuvati od harama, to jest onoga što je islami zabranio.

[Ko omalovazi cinjenicu da su ovo harami, to jest, ko ne misli da se od njih treba cuvati, ili, ko ne obraca paznju na Allahove dzelle-šanuhu zabrane i umjesto da ih se cuva, voli ih i kaze da su one lijepe, postaje kafir. Taki ljudi ce ostati vjecno u dzehennemu. Oni koji vjeruju i poštuju Allahove dzelle-šanuhu zabrane ali ih rade zato što ih je njihov nefs zaveo, ali se kasnije urazume, i zale što su ih radili, i pokaju se (dodu na tevbe), ne postaju kafiri;  oni nisu izgubili svoj iman. Oni su asije (neposlušnici) i fasici (grešnici). Iako ce oni mozda otici u dzehennem i biti kaznjeni zbog svojih grijeha, oni nece ostati vjecno u dzehennemu nego ce na kraju izaci iz njega i uci u dzennet.]

Allah dzelle-šanuhu je ucinio mnoge stvari mubasima, to jest, On ih je dozvolio. Slasti u njima su iznad onih u haramu. Allah dzelle-šanuhu voli one koji upotrebljavaju dozvoljeno (mubah). On ne voli one koji upotrebljavaju nedozvoljeno (haram). Hoce li pametan covjek radi privremenog zadovoljstva odbiti ljubav svoga Gospodara i Stvaraoca? Pored toga, harama ima vrlo mali broj. Slasti harama se takode nalaze i u dozvoljenom (mubasima).

[Rijec dunjaluk (svijet) je zenski rod od rijeci edna, to jest, ism-i tafdil (pridjev u superlativu). Njen infinitiv (masdar) je dunuv ili denaet. Kada se ona izvede iz prethodne ona znaci najblizi. Ovakva je rijec dunja u ajeti kerimu, “Mi smo okitili najnize (najblize zemlji) nebo zvjezdama koje svjetle kao svjetiljke.” Na nekim mjestima je upotrjebljena u drugom znacenju. Na primjer, u navedenom hadis-i serifu je primjer za drugo znacenje, "Stvari koje su bezvrijedne, alcak (nevaljale) su mal'un". To jeste, u ovom slucaju dunja je mal'un. Nevaljaste stvari su Allahov te'ala nehj-i iktizai ve nehj-i gajr-i iktizai. To jeste haram i mekruh. Za mal (imovinu) se nije reklo lose jer dzenab-i Hakk (Allahu te'ala) smatra mal hajrom (dobrim). Kao svjedok za nase rjeci navodimo primjer hazret-i Ibrahima, halil-ur-rahman, koji je drugo najuzvisenije stvorenje od svih stvorenja i covjecanstva. Njegova stoka je ukljucivala pola miliona goveda koja su prekrivala polja i doline.]