[Naš Poslaniksallallahu alejhi ve sellem” je rekao, “Vi ste svi kao pastiri. Kao što pastir štiti svoje stado, tako i vi trebate zaštititi one koji su pod vašom kontrolom od dzehennemske vatre! Morate ih nauciti Islam! Ako ih ne naucite islam bicete odgovorni.” Jedanput je rekao, “Mnoga djeca muslimana ce radi svojih oceva otici u Dzehennem koji se zove Vejl. Zato što njihovi ocevi, zauzeti ambicijom zarade novca, zabavom, i trcanjem za dunjaluckim poslovima, nisu naucili svoju djecu vjeru islam i Kur’ani kerim. Ja sam daleko od takvih oceva. Takvi ocevi su daleko od mene. Oni koji ne poduce svoju djecu vjeru ce otici u Dzehennem." Jednom je rekao, "Oni koji nauce svoju djecu Kur’ani kerim, ili ih pošalju hodzi koji poducava Kur’ani kerim, ce za svako slovo Kur’ani kerima zaraditi sevap kao da su deset puta posjetili Ka’bu mu’azzam, a na kijametskom danu ce imati krunu (tadz) na glavi. Sav svijet ce je viditi i divice joj se.” Opet je jednom rekao, “Poducavajte svoju djecu namaz. Kad budu sedam godina naredite im da klanjaju. Kad budu deset godina istucite ih ako ne klanjaju i natjerajte ih da klanjaju.” Jednom je rekao, “Kada dijete ibadeti i otac ce dobiti istu kolicinu sevapa kao i djete. Ako neko nauci svoje djete da griješi, kad god dijete ucini grijeh, i njegovom se ocu takode zapiše grijeh.” Ibni Abidin^[1]kaze na kraju dijela o mekrusima u namazu, “Ako necije djete uradi nešto što je haram on je uradio haram. Ako sin oblaci svilene haljine, ili na sebi nosi zlatni nakit, ili pije alkoholna pica, ili obavlja malu nuzdu (mokri) u pravcu kible^[2], ili sjedi i lezi sa nogama ispruzenim prema kibli, i sin i otac su grešni.”] Hadisi šerif u knjizi Muršid-un-nisa kaze, “Namazi i postovi onih koji ne paze na prava svojih zena i djece nece biti primljeni (kabul).”
 

U knjizi Kimja-i Se’adet koju je napisao Imam-i Gazali rahmetullahi alejh piše, “Na primjer, haram je (šerijatski je zabranjeno) zeni izlaziti napolje otkrivene glave, ruku, i nogu. Isto joj je tako haram i ici napolje pokrivajuci se tankim, tjesnim, nagizdanim, i zivo obojenim haljinama. Ne samo da ce take zene biti grešne i neposlušne Allahu dzelle-šanuhu nego ce takode i njihovi ocevi, muzevi, braca i amidze, koji su za njih odgovorni, biti grešni; to jest, oni koji ih puste da ovako obucene idu napolje ce biti saucesnici u grijehu i neposlusnosti.”

Osnova vjere islama je nauciti i poducavati iman, farz, i haram. Allah dzelle-šanuhu je poslao Pejgambere alejhimussalavatu vetteslimat sa ovim ciljem. Islam ce se iskorjeniti ako se omladini ne poducavaju ovi osnovni principi vjere islama. Allah dzelle-šanuhu je naredio muslimanima da cine Emr-i ma’ruf. On kaze, “Saopštite i poducavajte moja naredenja.” Allah dzelle-šanuhu je takode naredio muslimanima da cine Nehj-i anilmunker. On kaze, “Saopštite moje zabrane i nemojte biti zadovoljni ako ih se rade.”
 

Pejgamber sallallahu alejhi ve sellem je rekao, “Poducavajte jedni druge islam! Ako ostavite emr-i ma’ruf, Allah dzelle-šanuhu ce dati da vam vaše vode budu najgori od vas i nece vam primiti vaše dove.” On je rekao, “Sevab koja ce se dati za sav ibadet u poredjenju sa sevabom za gazu (rat na Allahovom dzelle-šanuhu putu) ce biti kao kap vode naspram mora; a sevab za gazu, u poredenju sa emr-i ma’rufom i nehj-i anilmunkerom je kao kap vode naspram mora.” Ovo je bio razlog što je Ibni Abidin rekao na kraju petog toma, “Sevab koji alim fikha dobije kada pomaze muslimanima je veci od sevaba za dzihad.”
 

Ukratko, dijete je emanet u rukama roditelja. Djecije cisto srce je kao dragi kamen. Dijete moze kao vosak uzeti svakakav oblik. Ono je kada je malo bez oblika. Ono je kao cista zemlja. Što god posiješ poznjeceš. Ako su se djeca naucila osnovama imana, Kur’ani kerim i Allahova dzelle-šanuhu naredenja, i ako su navikla da ih izvršavaju, ona ce steci vjersku i dunjalucku srecu. Njihovi roditelji i hodze ce djeliti sa njima ovu njihovu srecu. Ako ih se nije naucilo i istreniralo oni ce biri nesretni. Grijeh svakog pocinjenog zla ce se takode dati i roditeljima i hodzama. Allahu dzelle-šanuhu kaze u znacenju šestog ajeta sure Tahrim, “Zaštitite sebe i one u vašim kucama, koji su pod vašim zapovjedništvom, od vatre!” Roditelju je vaznije zaštititi djecu od dzehennemske vatre nego od dunjalucke vatre. Zaštititi ih od dzehennemske vatre znaci nauciti ih iman, farzove, i harame, naviknuti ih da ibadete, i zaštititi ih od ireligioznih i nemoralnih prijatelja.  Loši prijatelji su izvor svake vrste nemorala.
 

Pejgamber sallallahu alejhi ve sellem nam je, kada je rekao, “Sva djeca su rodena podobna i podesna za islam. Kasnije ih njihovi roditelji naprave hrišcanima, jevrejima, i ireligioznim”, dao do znanja da je za utvrdivanje i uspostavljanje islama, kao i za njegovo iskorjenjivanje, bitno raditi na djeci dok su mala. Prema tome, prva duznost svakog muslimana je da nauci svoju djecu islam i Kur’ani kerim. Djete je velika blagodat (ni’met). Ako se ni’met ne cijeni, bice izgubljen. Zato se u islamu pedagogija puno cijeni.
 

Pošto i neprijatelji islama znaju i razumiju ovu vaznu cinjenicu, masoni i komunisti, najopasniji izvori ireligioznosti u našem stoljecu kazu, “Naš glavni cilj je obrazovanje omladine. Mi moramo uciniti sve da djeca budu ireligiozna.” Da bi uništili islam i zakocili poducavanje i izvršavanje Allahovih dzelle-šanuhu naredenja slobodni zidari (framazoni) kazu, “Ne treba zamarati mozak omladine. Oni ce kad odrastu sami nauciti vjersko znanje.” Oni isto tako kazu, “Mi moramo da što bolje nastojimo da raširimo po cjelom svijetu ideju o slobodi vjerovanja, i da u svakoj drzavi osnujemo odluke koje smo skovali u našim filijalama. Mi moramo iskorijeniti vjersko bratstvo i umjesto njega i osnovati masonsko bratstvo.  Mi cemo tako postici naš sveti cilj koji se sastoji od iskorjenjivanja vjera.”
 

Dakle muslimani ne smiju nasjesti na lazi i trikove neprijatelja islama. Oni ne smiju vjerovati njihovim laskavim, obmanjivim, i lazno ukrašenim laskanjima. Muslimani moraju ciniti jedni drugima emr-i ma’ruf i nehj-i munker.
 

Danas se u svakoj drzavi djeca poducavaju fiskulturu i fizicko vaspitanje kako bi ojacala i dovela kosti, mišice, ruke i noge, i uopšte sve organe, u jednu harmoniju. Njih se tjera da vjezbaju i uce napamet pravila matematike, geometrije, i psihologije, kako bi poboljšali i osvjezili svoj mentalni napor i duhovne aktivnosti i da rade fiskulturu da aktiviraju cirkulaciju i ociste celije. Je li odgovarajuce da se - dok se ovo sve, što je potrebno za ovosvjetske poslove, organizuje u lekcije i zadatke koji se moraju izvršavati - poducavanje imana i islama, farzova, vadziba, sunneta i halala, koje sprema djecu za stvarnu srecu i na ovom i na onom svijetu, pogrešno predstavi kao zlocin i agresija protiv svijesti? Jer, li poducavanje islama zlocin?  (Je li) poducavanje koje svakom donosi udobnost i mir, i poboljšanje i napredak, i shvatanje i razumijevanje harama i svega onoga što izaziva nevjerstvo i svacije odustajanje od njih (zlocin)? Danas se u svim hrišcanskim zemljama, cim se dijete rodi, utisnu svi zahtjevi njihove pokvarene vjere. Oni istrajno inokulišu ljude, bez obzira na doba starosti, sa zidovstvom i hrišcanstvom. Oni, sa ciljem da iskorijene vjeru i iman muslimana, i da ih hristijaniziraju, šalju u muslimanske zemlje sanduke i sanduke knjiga, brošura, i filmova. Na primjer, hrišcani koji pretpostavljaju da je Isa alejhisselam (Isus) [haša] Allahov dzelle-šanuhu sin zovu Allaha dzelle-šanuhu “Otac” ili “Bog otac”. Oni u svojim knjigama i filmovima kazu stvari kao što su “Bog otac ce nas spasiti”. Medutim, onaj ko kaze za Allaha dzelle-šanuhu “Otac” ili “Bog otac” gubi svoj iman i postaje kafir. Muslimani ne smiju gledati ovake lukave i prepredene filmove i citati take knjige. Oni sa ovakvim i slicnim pristupima potajno i podmuklo kradu imane omladine. Zar nije nepravedno - dok oni ove svoje napore nazivaju sluzenje covjecanstvu, pravo slobode, i poklon demokratskog rezima - nazivati potsjecivanje brata muslimana na Allahova dzelle-šanuhu naredenja, nazadnošcu, i agresijom na slobodu savijesti?
 

Zar smatranje teorija i ideja nemuslimana prema islamu prirodnim, i pogrešno predstavljanje muslimana, kao kriminalce i separatiste, i njihovo nazvanje nazadnim, netrpeljivim, i fanaticima, i nastojanje da se ovi neduznici ukaljaju samo zato što govore o pravom islamu koji su nam pokazali alimi ehli sunneta i svijetlom putu Muhammeda alejhisselam, nije nazadnost, fanatizam, i netrpeljivost?  Zar opisivanje onih koji ne vole islam kao moderne, inteligentne, prosvijetljene, i oprezne, i nazivanje ovih cistodušnih i dalekovidnih ljudi, koji zude za znanjem, naukom, moralom, i vrlinama, nazadnim i neprirodnim, nije zloba, inat, i malodušnost?  Ako se oni s jedne strane usprotive emri ma’rufu i nehji munkeru - i kazu da je vjera slobodna, i da se ne moze miješati izmedu Allaha i Njegovog roba, i da ce svako prepoznati Allaha i obozavati Ga po svojoj inspiraciji i savjesti - i tako ugase naš iman, nasljedstvo od naših predaka, i s druge strane putem laznih reklama ponude omladini otrovne knjige i magazine koje su pod imenom islama i sa ciljem da iskorijene islam spremili, sa trikovima i planovima, misionari koji se zovu Jehovini svjedoci, zar muslimani nece biti ozlijedeni?
 

Kafiri, koji su usredsredili svu svoju energiju i napore na iskorjenjivanje islama sa zemaljske kugle, i koji ne tolerišu usprkos njihovim svim mjerama predostroznosti zainteresovanost mladih generacija za islam, koja ih moze usmjeriti na istrazivanje, i shodno tome ucenje o islamu, se razjare i pozelene od glave do pete od zlobe kada cuju rijeci alima ehli sunneta rahmetullahi teala alejhim edzma’in. Oni u svojim TV programima i novinama crtaju slike turbana i tespiha i brada i kazu, “Crna sila je ustala iz groba. Reakcija!” Isto kao što ce njihove duše i tijela biti kaznjenje za njihovo nevjerovanje i vjecno gorjeti u vatri pakla, njihove prljave duše tako isto gore i na ovom svijetu. Ovakvi radio i televizijski programi su jako štetni.

Muslimani poštuju jedni druge. Oni trce da pomognu jedni drugima. Oni kada vide druge, da su u vjerskim ili ovosvjetskim stvarima u nevolji, oni ih spašavaju. Oni vole i poštuju mjesec Ramazan-i šerif, one koji poste, dzamije, ezan, one koji klanjaju, i one koji idu Allahovim putem. Kada Kur’ani kerim uci oni ga pomno, u tišini, i sa velikim strahopoštovanjem slušaju. Oni drze Kur’ani kerim iznad svake knjige (na najvišem mjestu). Oni ne stavljaju ništa na njega. Oni ga ne citaju na muzickim zurkama i ickijama i mjestima gdje se igra i zabavlja. Oni napuštaju mjesta na kojima se on nepropisno uci i ne slušaju ga, ako to ne mogu zaustaviti. Kada on vide Kur’ani kerim ili njegove stranice ili stihove ili kelime ili sva cijenjena i mubarek imena na niskim i nedostojnim mjestima njih njihova srca zabole i oni ih odmah podignu. Oni poštuju prava svih ljudi i zivotinja. Oni ne napadaju na imovinu, duše i cast kafira i turista. Oni placaju taksu na vrijeme i ne krše zakone. Njih svako voli i poštuje zato što zive u skladu sa visokim moralnim principima islama. Što se tice nevjernika (kafira), oni nastoje da izazovu da Kur’ani kerim i Mevlid (mevlud) i sva mubarek imena budu prezrena i da se o njima govori kao prljavim. Oni ih štampaju u magazinima i na komadima papira i u novinama da se oni mogu upotrijebiti za zavijanje paketa, ili na stolovima za zabavu i da se mogu omalovaziti i baciti na pod. Oni se u pozorišnim komadima, komedijama, karikaturama, filmovima, na televiziji i na radiju ismijavaju s muslimanima, s velikim vjerskim ljudima i s Allahovim dzelle-šanuhu naredenjima. Oni u njima svima predstavljaju odvratne i smiješne skitnice kao muslimane. To jest, oni ih ismijavanjem islama i muslimana pogrešno predstavljaju kao nesimpaticne i zasluzne mrznje. Oni daju odvratna imena velikim muslimanima i svemu onom što muslimani smatraju velikim. Muslimani ne smiju ici da gledaju i slušaju ta prikazivanja niti smiju kupovati i citati rijeci, pisce, i novine ove vrste. Oni moraju biti dobro na oprezu da im se iman ne ukrade. Ako onaj ko kritikuje jednog vjerskog covjeka, ili pronade da jedna vjerska knjiga nije tacna i da u njoj ima puno grešaka, klanja, posti, i cuva se od harama, onda su njegove usmene i pismene izjave vrijedne izucavanja i taj alim i ta knjiga vrijedni ispitivanja. Ako onaj ko se loše izrazava o vjeri ili o vjerskom covjeku ne ibadeti i ne cuva se od harama mi trebamo shvatiti da je to samo kleveta i izraz neprijateljstva prema vjeri i ne smijemo vjerovati njegovo mišljenje. Ljaganje vjerskih ljudi rahmetullahi teala alejhim edzma’in i vjerskih knjiga je danas orude i oruzje neprijatelja vjere. Samo alim moze cijeniti alima. Samo slavuj cijeni vrijednost ruze, samo draguljar zna kvalitet zlata, samo hemicar moze da prepozna originalni biser.
 

Muslimani ne kupuju, ne upotrebljavaju, ne slušaju, ne citaju, ne gledaju štetne stvari koje Allah dzelle-šanuhu zabranjuje. Oni nikom ne nanose štetu (Od njih je svako miran). Oni ne odgovaraju na prosto ponašanje prostim ponašanjem. Oni su uvijek strpljivi. Oni savjetuju sa slatkim rijecima i nasmijana lica. Muslimani nastoje da nauce, poduce i rade lijepe stvari koje Allah dzelle-šanuhu nareduje. Oni istrazuju nauku cak i medu kafirima. Tokom istorije je to uvijek tako bilo; oni koji nisu mogli misliti o covjecanstvu kao superiornom bicu su bili neprijateljski raspolozeni protiv islama, pokušavali su prevariti omladinu, i umrli su kada su to najmanje ocekivali, ostavili su ovosvjetska uzivanja koja su tako grceviti drzali i otišli su u dzehennem. Imena mnogih njih su zaboravljena, bez slave i znaka da nas na njih podsjeti, dok je sunce islama nastavilo da širi svoje svjetlo po cijelome svijetu.
 

Kafiri grle udobnost i ljepotu ovog svijeta koji je spolja sladak a iznutra gorak, spolja okicen a iznutra otrovan, u pocetku ugodan a na kraju uzaludan. Muslimani trebaju zagrliti naredenja Kur’ani kerima i put našeg Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i neprestano nastojati da poboljšaju taj put. Oni se trebaju cuvati od bid’ata, koji su se kasnije pojavili u vjeri i koje su izmislili vjerski reformatori i neuki i glupi ljudi.]
 

Naš Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao, “Ko poštuje onog ko radi bid’at (to znaci, onog ko poducava rijeci, pisanja, puteve, i djela, kao ibadete i vjerovanja, koji su kasnije razvijeni i napravljeni u vjeri, i koji nisu postojali u vrijeme našeg Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i njegove cetiri halife) ko ih poštuje i hvali kada su zivi ili mrtvi, ko ih smatra velikim, u stvari pomaze rušenje vjere (din-i islama), njeno iskorjenjivanje sa ovog svijeta.”

Svaki musliman treba da zaštiti svoj iman da ne bude ukraden. On treba znati da suAllahovi dzelle-šanuhu neprijatelji, i neprijatelji Njegovog Poslanika, njegovi neprijatelji. On se mora boriti da ih ponizi i osramoti. Svaki musliman treba raditi na tome da odrzi svoj iman. On ne smije dozvoliti da mu ga ukradu.  On ne smije voljeti kafire koji ne vjeruju u Allaha dzelle-šanuhu i Njegovog Pejgambera. [Ali, covjek ne smije, one koje ne voli, ugnjetavati i nanositi im štetu. Kafirima i posjednicima bid’ata se treba slatkorjecivo, i nasmijana lica, dati dobar savjet. Mi ih trebamo pokušati izbaviti iz katastrofe tako da se i oni usrece.] Mazheri Dzan-i Dzanan je rekao, “Nama je naredeno da ne volimo kafire, one koji slijede bid’ate, i grešnike (fasike) koji tijelom griješe. Covjek ne treba sa njima razgovarati, ici njihovim kucama, sastajati se sa njima, nazivati im selam, i prijateljiti se sa njima. Medutim, pod neophodnim uslovima, kada je nuzda, ove zabrane se obustavljaju. Iako je sa njima dozvoljeno kontaktirati oni se ne smiju srcem voljeti.”
 

Dzihad se cini da se ljude - koje su prevarili neuki roditelji, i sveštenici, koji rade za ovosvjetskke prednosti, i komandiri, koji ih tlace radi svog licnog zadovoljstva - spasi od nevjerstva (kufra) i propasti, i da, upotrebom sile, budu pocašceni islamom.  Dzihad je zrtvovanje svog zivota i imovine za otklanjanje i štete onih diktatora i eksploatatora koji sprecavaju jadni narod - koji je odrastao u nevjerstvu (kufru), torturi, i zlu, i koji je bacen u mracnjaštvo - da ne bude prosvijecen svjetlom islama. To znaci, upotrijeba sile da se spase od dzehennemske kazne i da dobiju dzennetske blagodati. Dzihad samo cini drzava a ne individue. Individualno napadanje na druge se ne zove dzihad vec divljaštvo i pljacka. Onima, koji nisu otišli u dzihad je obaveza (farz) da cine dovu za mudzahide (borce). Kafiri se dzihadom izbavljaju od mucenja ugnjetaca i bivaju pocašceni imanom. Mi ne diramo vjeru, zivot i imanje onih koji, nakon što su culi i upoznali za islam, i dalje insistiraju na nevjerstvu (kufru) i nece da dobiju iman. Oni zive slobodno i udobno pod pravdom i milošcu islama. Zahvaljujuci dzihadi nijedan kafir nece moci reci “Ja nisam znao (cuo) za islam, da sam znao ja bih vjerovao.” Muslimanima je obavezno (farz) da rade i da budu jaki da bi mogli ciniti dzihad. Ako ne rade, i ne cine dzihad, oni ce citavom covjecanstvu uciniti rdavu uslugu.