Postoje dvije vrste kafira.Kafiri su usvojili razne metode protiv islama. Oni su se razgranali u razne grupe. Pa ipak, oni se svi mogu svrstati u dvije grupe.U prvu grupu spadaju oni koji obavljaju svoje ovosvjetske poslove i ibadete i ne napadaju na muslimane. Oni su shvatili svoju inferiornost naspram snage i velicine islama. Oni su pristali na dzizju i tako prihvatili azil u islamskoj dominaciji i pravdi. Ovakvi kafiri se zovu ehli zimmet ili zimmi. Ovakve kafire treba ne voljeti i smatrati neprijateljima. Ali, muciti ih i uvrijediti njihova srca je haram. U knjizi Fetava-i hajrijje, u njenom dijelu pod naslovom Sijer, piše, “Ono što je zabranjeno muslimanu je takode zabranjeno i zimmiju. Ciniti preljubu, jesti pred svijetom za vrijeme posta (u mjesecu Ramazani šerifu), igranje, muzika, kamata, izlazenje napolje nepokriveno je takode i njima zabranjeno. Njima samo nije zabranjena svinjetina i alkohol. Dozvoljeno ih je posjetiti kada su bolesni, ili u drugo vrijeme, i putovati sa njima.” U poglavlju “ta’zir”[1] u knjizi Multeka, i Durr-ul-muhtar, i drugim knjigama fikha piše, “Musliman koji kaze kafiru nešto loše, kao na primjer, ‘Ti si preljubnik’, ili koji uvrijedi njihovo srce i kaze mu ‘kafir’, ili ga ogovara, ce biti pozvan na ta’zir. To znaci, pošto ih je grijeh vrijedati, njega ce izbatinati. Takode je grijeh i dirati njihovu imovinu.” U petom tomu knjige Durr-ul-muhtar piše, “Gore je (veci je grijeh) nanositi zulum (tlaciti) zimmiju, tj. nemuslimanu koji zivi u islamskoj drzavi sa muslimanima, nego nanositi zulum muslimanu. Muciti ili nanositi zulum zivotinji je gore od nanošenja zuluma zimmiju. Dozvoljeno je pozdraviti zimmija i rukovati se sa njim sa ciljem da mu ne bi nanijeli ezijjet (uvredu, vrijedanje, kinjenje). Isti je slucaj i sa pozdravljanjem grešnika koji javno cini grijehe.”
Knjiga Berika, kada govori o šteti koju izazivaju ruke, piše, “Dozvoljeno je ubijati mrave koji ljudima i njihovoj hrani nanose štetu ali ih ne smijemo muciti i daviti u vodi. Drvo koje u sebi ima mrava je dozvoljeno upotrijebiti da se nalozi vatra ako smo ga prethodno istresli o zemlju. Uvijek je dozvoljeno ubiti miševe, uši (vaške), buhe, škorpije i skakavce koji lete u roju. Mekruh je bacati vaške na zemlju dok su zive, ili izgarati, sagorijevati, bilo koje zivo stvorenje. Dozvoljeno je zaklati oštrim nozem, ubiti puškom, ili otrovati, macku štetocinu, bijesna psa, ili divlju zivotinju. Nije ih dozvoljeno degeneciti (mlatiti). Degenek (mlacenje) se cini sa namjerom da se nekog nauci ponašanju (terbiji). Pošto zivotinje nemaju razuma (akl) one se ne mogu nauciti ponašanju. U slucaju da se mora nešto zivo ubiti, ako ne postoji drugi nacin, dozvoljeno ga je sagorjeti na vatri.”
Dozvoljeno je otsjeci jedan od covjekovih udova da bi se izlijecio od bolesti kao što je gangrena. Dozvoljeno je zasjeci mokracnu bešiku [bubreg, zucnu kesu] sa ciljem da se izvadi kamenje. Nije nikad, ni iz kog razloga, nijedno zivo bice, dozvoljeno udariti u lice. U drugu grupu spadaju kafiri koji ne mogu da trpe sjaj islamskog sunca. Oni nastoje da svim svojim silama, i negativnom propagandom u medijima, ubiju islam. Ovi jadnici ne shvataju da je “iskorijeniti islam” sa svijeta isto što i lišiti narod srece, udobnosti, sigurnosti, i baciti sebe i svo covjecanstvo u brige i propast. Ukratko, to znaci izmaci zemlju ispod svojih nogu. Znacenje šezdesetog ajeta sure Enfal kaze, “Da bi izbjegli napade i mucenja kafira i da bi im omogucili da dobiju vjecnu srecu radite neprestano, koliko je ljudski moguce. Pravite najmsavršenija oruzja.” Ovdje nam se nareduje da pocastimo kafire, i da im pomognemo da postanu muslimani, i da se ne miješamo u poslove i ibadete onih koji su se, prihvatanjem dzizje, predali islamskoj zaštiti. Mi moramo zaštititi zivote, imovine i poštenje (namus) ovakvih ljudi. On hoce da se cijeli svijet ujedini pod islamskom zastavom. On hoce da svako ima iman i da svako svakog voli. On nam nareduje da uspostavimo pravdu koja ce ukljuciti one koji, iako shvataju islam, insistiraju na nevjerstvu. Mi moramo nastojati da obezbjedimo udobnost ljudima, zivotinjama, zivim i mrtvim, i svemu.
[1] Opšte ime za razne vrste kazni koje islam propisuje za neke zlocine.
|
GÜNÜN MENKIBESİ
|
Ebüssü’ûd Efendi, şeyhülislâm olmasıyla ilgili bir rüyâsını şöyle anlatmıştır:
|
GÜNÜN HADİSİ
|
Allah’ın buğz ettiği kimseler
|
GÜNÜN MEKTUBU
|
Bu mektûb, mubârek oğlu meyân Muhammed Sâdık hazretlerine yazılmışdır “kaddesallahü teâlâ esrârehümel’azîz”. Süâline cevâbdır:
|
|