Hazret-i Dzibril alejhisselam je dolazio jednom godišnje da prouci Kur’ani kerim koji je po zapovijedi objavljen do toga momenta iz Levh-il mahfuza [Allahu teala je u ezelu (vjecnoj prošlosti), znao sve šta ce se na svijetu desiti. On ovo Svoje vjecno znanje, i vjecnu rijec - kelam, objašnjava melecima na mjestu zvanom Levh-i mahfuz. Meleci rade ono što nauce iz Levh-i mahfuza.] a naš efendija (sejjid) Pejgamber ga je saslušao i ponovio. Dzebrail je, u godini kada je on (Poslanik) svojim mubarek prisustvom pocastio onaj svijet, došao dva puta i cijelog ga proucio. Hazreti Muhammed i velika vecina ashaba su znali napamet cijeli Kur’ani kerim. Neki ashabi su naucili napamet izvjesne dijelove i zapisali najvecu vecinu drugih dijelova. U godini kada je hazreti Muhammed, alejhisselam, pocastio ahiret svojim prisustvom, halifa Ebu Bekr, radijallahu anh, je sakupio one koji su ga znali napamet i sjedinio zapisane dijelove i oformio komitet ciji je zadatak bio da napišucijeli Kur’ani kerim na papiru. Ovako je nastala knjiga, rukopis, koji se naziva Mushaf ili Mishaf. Trideset tri hiljade ashaba, radijallahu teala anhum edzma’in, je jednoglasno potvrdilo da je svako slovo Musafa precizno i na svom pravom mjestu. Sure (ili poglavlja) nisu bile razdvojene. Hazreti Osman radijallahu anh, treci halifa, ih je 25. godine po Hidzri razdvojio. On ih je poredao. On ih je, nakon što je dao da se napiše joššest kopija Mushafa, poslao u Bahrein, Damask, Egipat, Bagdad [Kufu], Jemen, Mekku i Medinu. Svi današnji Mushafi koji postoje na svijetu su kopiranjem umnozeni od ovih sedam kopija. Oni se jedan od drugog ne razlikuju ni za tacku.

U Kur’ani kerimu ima stotinu cetrnaest sura (114) i šest hiljada dvije stotine trideset i šest ajeta (6236). Takode je receno da je broj ajeta manje ili više od 6236. Ove razlike proizilaze iz cinjenice što je jedan duzi ajet racunat kao nekoliko manjih ajeta. Ili, nekoliko kracih ajeta je smatrano jednim duzim ajetom. Ili, jedni alimi su smatrali da je Bismila, koja je na pocetku sure, u okviru sure dok su je drugi alimi smatrali neovisnom. Ovo je sve detaljno objašnjeno u knjizi Bostan-ul-arifin.
 

Svaki pjesnik ima drukciji metod razvijanja nazma. Na primjer, ako jednom profesionalnom knjizevniku, koji je dobro upoznat sa poezijom Mehmeda Akifa i Nabija pokazemo jednu Akifovu pjesmu, koju je on napisao pred kraj svog zivota, i ako mu kazemo mu da je to Nabijeva pjesma, zar nam on nece, iako je nije nikad ni cuo reci, “Nisi u pravu! Ja dobro poznajem poetske stilove Mehmeda Akifa i Nabija. Ovo nije Nabijeva vec Akifova pjesma? Nema sumnje da ce nam on tako reci. Isto kao što se aranzman rijeci turskih pisaca medusobno potpuno razlikuje tako i Kur’an ne lici ni na jednu ljudsku rijec. Eksperimentima je dokazano, što se moze u svakom momentu dokazati, da Kur’an nije ljudska rijec. Uzmimo jedan primjer iz prošlih dana. Jedan arapski pisac je napisao jednu pjesmu u koju je na jednom mjestu ubacio par redaka iz hadisi šerifa a na drugom ajet koji se bavi istom tematikom. Tu pjesmu su dali izvjesnoj osobi koja nije imala pojma ni o islamu ni o Kur’anu ali je bila ekspert u arapskom jeziku. Toj osobi je receno da ju je napisao jedan covjek, i zamolili su ga da je procita. On je, dok ju je citao, zastao kada je došao do hadisa i rekao, “Ovo nije kao prethodni dio. Ovo je puno viši stil.” Kada je došao do ajeta (stiha iz Kur’ana) on je zbunjeno rekao, “Ovo je nešto potpuno drukcije. Ovdje ima znacenja u znacenjima. Ona se ne mogu sva razumjeti.”
 

Kur’ani kerim se ne moze prevesti na drugi jezik pa cak ni na arapski. Nijednu poemu nije moguce prevesti ni na jezik na kom je ona napisana. Ona se samo moze protumaciti i objasniti. Mi ne bi trebali citati prijevod Kur’ana sa ciljem da ga razumijemo. Razumjeti znacenje ajeta znaci shvatiti šta Allah dzelle-šanuhu misli tim ajetom. Ko cita prijevod tog ajeta nece nauciti muradi ilahi (Allahov dzelle-šanuhu cilj, namjeru). On ce samo nauciti šta je prevodilac razumio na osnovu svog nivoa znanja. Ko cita prijevode koje su napisali neuki i ireligiozni prevodioci nauci šta je prevodilac, koji misli da je razumio i koji izrazava svoje misli, rekao, a ne šta je Allah dzellešanuhu rekao.
 

Drzavna vlada ne šalje zakon koji se odnosi na seljake direktno seljacima jer ga oni, iako ga mogu procitati, ne mogu razumjeti. Taj zakon se prvo pošalje republickoj vladi koja ga prvo prostudira, i doda mu svoja objašnjenja, pa ga onda pošalje opštinskim vlastima. One mu dodaju i svoja objašnjenja pa ga pošalju (u svojim prilagodenim oblicima) gradskim predstavnicima. Ovi ga uz pomoc ovih svih objašnjenja shvate i objasne ga mjesnim zajednicama (u vidu “pravilnika,” “naredbi,” i “odluka,”) koje ga onda objasne seoskim starješinama. Seoske starješine ga ne mogu citanjem shvatiti. Oni ga uz pomoc ovih svih objašnjenja mogu razumjeti i prenijeti seljacima na jeziku koji oni razumiju. I Kur’ani kerim je, isto tako, Boziji Propis (ahkami ilahijje). On je Boziji Zakonik (kanuni rabbani). Allah dzelle-šanuhu je u Kur’ani kerimu pokazao svojim robovima put srece i poslao ga najvišem ljudskom bicu. Samo je Muhammed, alejhisselam, mogao razumjeti znacenje Kur’ani kerima. Niko drugi ga nije mogao potpuno razumjeti. Ashabi kiram, alejhimurridvan, ciji je maternji jezik bio arapski i koji su bili uceni i rjeciti nisu bili u stanju da razumiju izvjesne ajete pa su morali pitati Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem da im ih rastumaci.
 

Jednog dana je Omer radijallahu anh, dok je prolazio, vidio Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kako nešto prica s Ebu Bekirom Siddikom radijallahu anh. On im je priblizio i poceo slušati. Sljedeceg dana kada su ga ashabi radijallahu anh vidjeli rekli su mu, “O Omere, Resulullah sallallahu alejhi ve sellem vam je juce nešto govorio. Reci nam šta, da i mi znamo.” On je (Pejgamber) uvijek govorio, “Recite vašoj braci u islamu ono što cujete od mene! Recite jedni drugim!” Omer radijallahu anh je rekao, “Juce je Ebu Bekir radijallahu anh upitao Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem da mu objasni znacenje jednog ajeta kojeg nije mogao razumjeti. Ja sam slušao sat vremena ali nisam ništa razumio.” On je sve objašnjavao na Ebu Bekirovom visokom nivou. Omer radijallahu anhuma je bio tako veliki da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem rekao, “Ja sam zadnji Pejgamber. Poslije mene nece doci drugi Pejgamber. Kada bi poslije mene došao Pejgamber Omer bi bio taj Pejgamber.” Iako je on bio na tako visokom nivou, iako je odlicno znao arapski jezik, on nije bio u stanju da razumije cak ni tefsir (objašnjenje) Kurani kerima. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je objašnjavao sve na Ebu Bekirovom visokom nivou. Ebu Bekirov stepen je bio puno veci od hazreti Omerovog. Ali i on je, pa cak i hazreti Dzebrail alejhisselam, pitao Resulullaha da mu objasni znacenja i misterije Kur’ani kerima. [U knjizi Hadika, u dijelu koji govori o katastrofama izazvanih jezikom, piše, “… Imami Sujuti je rekao da je Resulullah otkrio svojim ashabima tumacenje cijelog Kur’ani kerima.”]
 

Ukratko, samo je hazreti Muhammed alejhisselam razumio znacenje Kur’ani kerima. On ga je objasnio u svojim hadisi šerifima. On je protumacio Kur’ani kerim. Ispravna knjiga koja tumaci Kur’an su njegovi hadisi šerifi. Naši vjerski alimi [alimi cetiri mezheba] su sakupili ove hadise, i, zrtvujici svoj san i odmor napisali knjige tefsira (tumacenja). Tefsir koji se zove Bejdavi je najcuvenija od svih tefsira. Cak šta više, da bi mogli razumjeti tefsire, mi moramo bez prestanka uciti trideset godina i dobro nauciti dvadeset osnovnih naucnih disciplina. Ovih dvadeset osnovnih naucnih disciplina ima osamdeset naucnih podgrana. Jedna od osnovnih disciplina je nauka Tefsira. Ove naucne grane imaju puno raznih alima i puno napisanih knjiga. Razne arapske rijeci koje se danas upotrebljavaju imaju drukcije znacenj u nauci fikha a drukcije znacenje u nauci tefsira. Isto tako, ista rijec ima drukcije znacenje ovisno o njenom mjestu u Kur’anu i rijecicama koje uzima. Prijevodi Kur’ana onih koji nemaju pojma s ovim ogromnim znanjem nauka, i onih koji ga prave na osnovu današnjeg arapskog jezika, su daleko od znacenja Kur’ani kerima. Svako moze iz simbola Kur’ana razumjeti, proporcionalno jacini svog imana, nagovještaje i znacenja. Tefsir nije nešto što se jednostavno napiše ili izrazi rijecima. Tefsir je nur (svjetlo) koji obasja srce vjerskih velikana (velike uleme, ulema-i kebir, bujukler). Tefsiri (knjige tumacenja) su kljuc za ovaj nur. Kada citamo ova tumacenja nur ulazi u naša srca slicno kao kada kljucem utvaramo fioku i u njoj ugledamo dragulje. Oni koji su odlicno znali osamdeset naucnih grana su shvatili tefsir. Oni su napisali na hiljade knjiga koje su prikladne za ljude raznih kategorija. Oni su ga, u ovim svojim knjigama, objasnili nama - vjerski neukim ljudima. Medu ovim cijenjenim tefsirima na turskom jeziku su Mevakib, Tibjan i Ebullejs. Tibjan tefsir je objašnjenje Kur’ana koje je priredeno 1110. godine po Hidzri. Objašnjenje koje je napisao Vehbi ef. iz Konje je knjiga vazova. Pošto sve novije knjige u sebi sadrze licna mišljenja koja se jako cijene one su za one koji ih citaju više štetne nego korisne. Narocito su štetni tefsiri i prijevodi koje su napisali neprijatelja islama i posjednici bidata, koji su ih napisani s ciljem da zagade i pokvare znacenje Kur’ani kerima. Oni su svi smrtonosni otrov.
 

U omladine koja ih cita ce se pojaviti mnoštvo sumnji i primjedbi. Pored toga, nama, koji nemamo puno vjerskog znanja, ne odgovara da citamo tefsire i hadise, i da iz njih ucimo islam. Ko pogrešno razumije ili posumnja u ajet ili hadis on gubi svoj iman. Tefsir i hadis se ne mogu razumjeti samo poznavanjem arapskog jezika. Ko misli da je neko ko zna arapski alim on je u zabludi. U Bejrutu i drugim mjestima ima puno sveštenika ciji je maternji jezik arapski i koji dobro poznaju arapsku literaturu. Nijedan od njih nije razumio islam. Oni su u rjecniku koji se zove El mundzid, koji su izdali 1956. godine pogrešno napisali islamska imena, cak i ime Baki’ groblja u Medini, pa cak i datum vefata (prelaska na ahiret) našeg efendije Resulullaha.
 

Ko hoce da nauci i shvati pravo znacenje Kur’ana mora citati knjige alima kelama, fikha i ahlaka. Ove sve knjige su napisane na osnovu Kur’ana i hadisa. Prijevodi Kur’ana ne prenose ispravno razumijevanje. Oni podjarmljuju citaoce idejama i ciljevima njihovih autora i uzrok su da se njihovi citaoci udalje od vjere.
 

Kur’an je nemoguce transkribirati (prepisati latinskim slovima). To proizvodi prljanje znacenja. Citanje transkripcije nije ucenje Kur’ani kerima vecsamo zvuk gomile rijeci koje nemaju znacenja. Ovo je 1986. godine napisano u casopisu El-muallim. Na primjer, namaz onog ko kaze “ehat” umjesto “ehad” je fasid (nije prihvatljiv).
 

Vidimo da danas mnogi nude ove zagadene i otrovne prijevode i knjige pod naslovom turski Kur’an. Ove knjige sumnjivog porijekla se poturaju omladini i šire po selima. One kazu, “Arapski Kur’an je na stranom jeziku. Nemojte ga citati! Citajte ovaj koji je na našem maternjem jeziku.” Kada pazljivije pogledamo vidimo da mnogi od onih koji tako govore ne klanjaju i ne poste, rade harame, pa cak i nevjerstvo, i da su samo rijecima povezani s islamom. Zašto oni na radiu i u barovima emituju i slušaju Betovenovu Devetu simfoniju, Mocartovog Figara, Molierevu poeziju na njemackom, italijanskom i francuskom jeziku? Zašto ne kazu, “One su na stranim jezicima. Mi ih trebamo izvoditi samo na cistom turskom jeziku?” Oni ove simfonije i komedije ne prevode na turski jezik, kada prave njihove turske verzije. Oni ih ne uzivaju na turskom jeziku.  Za verziju na turskom jeziku se ne moze reci da je Betovenov ili Šopenov rad. Isto tako ni muslimani ne mogu uzivati ove prijevode kao što uzivaju Kur’an. Oni ne mogu hraniti njihovu dušu.
 

Podatak koju smo gore naveli je napisan divnim stilom u predgovoru knjige Kur’ân-ı kerîmin türkçe meâli (Tursko znacenje Kur’ani kerima) koju je 1381/1961. g.n.e. pripremilo i izdalo Ministarstvo za vjerske stvari u Turskoj. Direktor Ministarstva za vjerske stvari, H. Husni Erdem, autor ovog predgovora, kaze, “Knjiga kao što je Kur’ani kerim, koji je belagati ilahi (Allahova elokventnost) i idzazi ilahi (Allahova konciznost) se ne moze propisno prevesti ni na turski ni na bilo koji drugi jezik. Pravilnije ga je nazvati me’al (objašnjenje, znacenje, smisao) objašnjenja koja su napravljena pod svjetlom prethodnih tefsira. Rijeci koje se upotrijebljavaju da izraze Kur’ani kerim se ne smiju smatrati ravnim Kur’anu, te rijeci se niti smiju uciti u namazu (salatu) niti se one smiju upotrijebiti da se iz njih izvede propis (hukm) bez prethodno potpunog shvatanja originala. Prijevod Kur’ana nije moguc. U Kur’ani kerimu postoje rijeci koje imaju razlicita znacenja. U procesu prijevoda ova sva znacenja su reducirana na jedno znacenje i ne zna se je li to znacenje, znacenje, koje izrazava muradi ilahi (ono što Allah dzelle-šanuhu zeli). Prema tome, mi se ne smijemo usuditi i nazvati ih prijevodom Kur’ana. Ovdje postoje dvije stvari: Prevesti Kur’an u meal formu i nastojati zamjeniti Kur’ani kerim njegovim prijevodom.” U objašnjenju, poslije predgovora (knjige koju smo naveli u prethodnom paragrafu) piše da je nemoguce valjano prevesti na turski (ili bilo koji drugi jezik) ovu Svetu knjigu (Kur’an) koja je iznad covjecanstva i mudziza. Dakle, mozda je najispravnije ako umjesto da prevodimo ajeta rijec po rijec, izrazimo na turskom jeziku znacenje i me’al (objašnjenje) koji razumijemo iz arapskog originala. U stvari, nije moguce prevesti Kur’anov nazmi dzelil i (istovremeno) sacuvati njegov originalni idzaz i belagat. Ali, moguce ga je prevesti u formu me’ala (objašnjenja). U prijevodu s jednog jezika na drugi nije moguce istaci svojstva oba jezika. Kur’an je u Evropi prvo preveden 537/1141. g.n.e. na latinski jezik. On je preveden na italijanski jezik 919/1513. g.n.e., na njemacki 1025/1616. g.n.e., na francuski 1056/1647. g.n.e. i na engleski 1057/1648. g.n.e. Danas, na ovim svim jezicima ima oko trideset prijevoda. U svim ovim prijevodima koje su napravile osobe koje imaju izvjesne tendencije ima puno pogrešnih tumacenja pa cak i namjernih grešaka. Kur’an je dozvoljeno prevesti na druge jezike ali se iz prijevoda ne mogu uciti propisi dina i islama (vjere). Takode ima i drugih propisa koji se nalaze u hadisi šerifima, idzmi i kijasu. Oni se detaljno uce iz knjiga fikha.
 

Sejjid Abdulhakim Arvasi rahmetullahi alejh (mudzeddid 14. stoljeca po Hidzri) je rekao da na 224. stranici objašnjenja imami Nevevijine knjige (Ezkar), koja je registrovana pod brojem 1706, u Istanbulu, u dijelu koji se zove Velijuddin ef., u Narodnoj biblioteci Bajazid, piše, “Prijevod Kur’ana nije Kur’an. Zato što su stihovi Kur’ana mudzize. Kada se on prevede njegov idzaz izcezava. Prijevod poeme više nije poema.” Autor ovog objašnjenja je Ebu Abdullah Muhammed Šemsuddin Ukajli Behnesi Šafii Nakši. On je preselio na ahiret u centralnom Egiptu 1001/1592. g.n.e. u mjestu Behnes.
 

Allah dzelle-šanuhu kaze u Kur’ani kerimu, “Moja knjiga je na arapskom jeziku.” On kaze, “Ja sam poslao Kur’an Muhammedu alejhisselam na arapskom jeziku.” Dakle, Kur’an su sve rijeci, slova i znacenja koja je Allah dzelle-šanuhuposlao preko meleka. Knjige koje nisu to nisu Kur’an. Ko te knjige zove Kur’an on ce izgubiti iman. On postaje kafir (nevjernik). Njegov prijevod na drugi jezik, pa cak i na arapski, se zove objašnjenje Kur’ana. Isto tako ako je samo jedno slovo promijenjeno, iako znacenje nije pokvareno i zagadeno, to više nije Kur’an. Šta više, ako išta promijenimo dok ga ucimo, iako se slova nisu promijenila, to nije Kur’an.
 

U knjizi Rijad-un-nasihin piše sljedece. “Kur’an koji slijedi pravila arapske gramatike i koji ne mijenja znacenje, i koji je drukciji od onog kojeg je hazreti Osman sastavio, se zove kiraeti šazze. Njega nije dozvoljeno uciti u namazu i bilo gdje. Grijeh je. Par ashaba, radijallahu teala anhum edzma’in, je ucilo kiraeti šazze ali o tom ne postoji saglasnost. Ako ga ucimo na nacin na koji ga nijedan ashab nije ucio to nije Kiraeti šazze. Onog ko ga tako uci treba zatvoriti ili istuci. Uciti na nacin kako ga nijedan alim nije ucio je kufr cak i ako ne zagaduje znacenje i rijeci.”
 

Prijevod Kur’ana na druge jezike se ne zove Kur’an. To se zove me’al ili objašnjenje Kur’ana. Ako ga je pripremio iskren musliman, ekspert, s dobrom namjerom, mozemo ga citati sa ciljem da naucimo znacenje Kur’ana. U tom nema ništa loše. Ali ona se ne mogu uciti kao Kur’an. Kada ih ucimo kao Kur’an za to ne dobijamo sevap. To je grijeh. Muslimani trebaju uciti Kur’an onako kako ga je Allahu teala objavio. Mi cemo takode dobiti sevape cak i ako ga ne razumijemo. Svakako je bolje, i donosi više sevapa, ako, dok ga ucimo, takode i razumijemo njegovo znacenje.
 

Arapski jezik kojim se govori u Egiptu, Iraku, Hidzazu i Maroku nije isti. Na kom od ovih dijalekata arapskog jezika ce Kur’an biti objašnjen? Da bi mogli razumjeti Kur’ani kerim trebamo znati Kurejš arapski jezik, a ne današnji arapski jezik. Da bi razumjeli Kur’ani kerim moramo izlizati laktove dugogodišnjim izucavanem i studiranjem. Mi ga moramo shvatiti citanjem tumacenja i objašnjenja koja su napisali alimi islama koji su ga, tako izucavajuci, razumjeli. Omladina koja cita ove loše napravljene prijevode ce pomisliti da se Kur’ani kerim sastoji iz mitoloških prica, nepotrebnih i beskorisnih misli i obicnih rijeci.  Ako oni ne zavole, i ako se ne zagriju se za Kuran i islam, oni ce postati kafiri. To je izgleda nova taktika i novi trik naprijatelja islama koji zele da djeca muslimana i djeca šehida postanu nevjernici. Oni im nude prijevode Kur’ana i kazu, “Citajte Kur’an na cistom turskom (bosanskom) jeziku. Nemojte citati Kur’an na stranom, arapskom jeziku.”
 

Hazreti Ibni Hadzeri Mekki je ovako napisao na trideset sedmoj stranici njegove knjige Fetava-i fikhijje, “Prema jednoglasnom mišljenju (alima) je haram pisati Kur’ani kerim bilo kojim drugim slovima, osim arapskim, ili ga prevesti na drugi jezik i citati prijevod umjesto Kur’ani kerima. Hazreti Selmani Farisi radijallahu anh nije htio Irancima napisati ni Fatihu na perzijskom jeziku. On cak nije napisao ni njen prijevod. On je napisao na perzijskom jeziku tefsir sure Fatiha. Haram je pisati Kur’ani krim bilo kojim drugim slovima osim arapskim i citati Kur’ani kerim koji je tako napisan. Cak šta više svi alimi su rekli da je haram napisati Kur’ani kerim arapskim slovima onako kako ga izgovaramo i tako ga promijeniti. Tako pisati znaci smatrati selefi salihine, to jest rane muslimane, neukim i ne voljeti ono što su oni radili. Na primjer, u Kur’ani kerimu rijecribu se izgovara riba ali se ona ne smije pisati onako kako se izgovara.  Kada prevodimo Kur’ani kerim na strane jezike idzaz Allahove teala rijeci se kvari i nazmi ilahi se mijenja. U svakoj suri je haram mijenjati redoslijed ajeta jer je redoslijed ajeta sigurno tacan. Medutim, tacnost redoslijeda sura je uspostavljen pretpostavkom. Iz toga razloga ga je mekruh citati i pisati mijenjajuci redoslijed sura. Nije ispravno reci da cemo lakše nauciti Kur’ani kerim ako ga napišemo drugim slovima ili ako citamo njegov prijevod. Cak i da je to tacno opet ne bi bilo dozvoljeno.”
 

U knjizi Mevdu’at-ul-ulum piše, “Ucenja Kur’ani kerima spadaju u tri kategorije. U prvoj kategoriji su one cinjenice koje On (Allah dzelle-šanuhu) nije nikome saopštio. Niko osim Njega ne zna Njegova imena i atribute. U drugoj kategoriji je znanje koje je On saopštio samo Muhammedu alejhisselam. Niko osim ovog uzvišenog Pejgambera, i rasih alima - koji su njegovi nasljednici - ne moze objasniti ovu vrstu znanja. Primjeri ovog su ajeti koji se zovu mutešabih.” Treca kategorija obuhvata ucenja koja je On saopštio svom Pejgamberu i naredio mu da ih poduci svom ummetu (muslimanima). To znanje se sastoji iz dva dijela: Prvi dio su istorije (kisas), koje opisuju stanja prošlih ljudi, i vijesti (ahbar), koje objašnjavaju stvari koje je On stvorio i koje ce stvoriti i na ovom i na buducem svijetu. Ovaj dio se moze shvatiti samo nakon Resulullahovog objašnjenja. To znanje se ne moze razumjeti umom i eksperimentisanjem. Treci dio se moze razumjeti umom i eksperimentisanjem i ucenjem arapskog jezika. Takav je slucaj sa izvodenjem ahkama (propisa i pravila) iz Kur’ani kerima i shvatanjem naucnog znanja. Imam Nesefi, rahmetullahi teala alejh, ovako piše u knjizi Akaid, “Znacenje se daje po arapskim ucenjima. Davati znacenja kao što otpadnici ismailije daju je ilhad [izlazak iz vjere radi pogrešnog razumijevanja jednog ili više dijelova (ajeta) Kur’ani kerima. Ko tako izade iz vjere on se zove mulhid] i kufr.”
 

Postoji pet vrsta ljudi koji na osnovu svog uma i licnih mišljenja prave pokvarena (pogrešna) tumacenja:
 

1 -- Dzahili koji ne znaju potrebne preduslove koji su potrebni za tumacenje.

2 -- Oni koji tumace mutešabih ajete [pogledaj prethodni tekst].

3 -- Pripadnici otpadnickih grupa i vjerski reformatori koji tumace po svom pokvarenom mišljenju i zeljama.

4 -- Oni koji tumace dokazima i dokumentima koje dovoljno ne poznaju.

5 -- Oni koji slijede svoj nefs i šejtana i tumace pogrešno.