Greške idztihada. Velicina imama a'zama.Svi propisi islama su izvedeni iz Kur’ani kerima. Kur’ani kerim sadrzi u sebi sve propise iz knjiga svih pejgambera salevatullahi alejhim i još i više. Slijepi, koji ne znaju puno, i koji imaju plitku pamet, to ne mogu vidjeti. Kur’ani kerim ima tri vrste propisa:Oni koji su pametni i koji imaju znanja mogu lako, putem stiha (ibaret-i nass), znaka (išaret-i nass), denotacije (delalet-i nass), ukljucenja (mazmun-i nass), potrebe (iltizam-i nass), i zakljucaka (iktiza-i nass), shvatiti prvu vrstu propisa. To znaci: Uzimajuci u obzir recenicu, ibaret, delalet, išaret, iltizam, i iktiza, svaki ajeti kerim, ima drukcija znacenja i ukaze (hukmove) [1]. Nass su ajeti kerimi i hadisi šerifi koji imaju jasno i ocigledno znacenje. Druga vrsta propisa (ahkama) u Kur’ani kerimu se ne moze jasno shvatiti. Ona su izvedena putem idztihada [2] i istinbata [3]. U ahkam-i idztihadijje (tj. pravilima i propisima druge vrste koja se mogu razumjeti kroz idztihad) se svaki od ashaba kiram mogao ne slagati s Pejgamberom sallallahu alejhi ve sellem. U vrijeme našeg Pejgambera sallallahu alejhi ve sellem ova pravila nisu mogla biti netacna i sumnjiva zato što je Allah dzelle-šanuhu preko Dzebraila alejhisselam odmah ispravio pogrešan idztihad. Ovako su, na licu mjesta, tacni i netacni idztihadi bili rastavljeni. Medutim, propisi koji su izvedeni poslije Pejgamberovog sallallahu alejhi ve sellem prelaska na ahiret nisu ovaki, tako da su, ispravni i neispravni idztihadi pomiješani. Ovo je razlog zašto je potrebno i izvršavati i vjerovati pravila i propise koji su izvedeni za vrijeme vahja [4]. Isto tako je potrebno izvršavati i propise (ahkame) koji su izvedeni poslije našeg Poslanika. Sumnjanje u idztihad za koji nema idzme [5]nece pokvariti naš iman. [Ova odluka je napisano u knjizi Mektubat, drugi tom, kraj 36. pisma.] Treca vrsta propisa Kur’ani kerima je toliko duboka, i tako tajanstvena, da ih ljudska moc nije u stanju ni shvatiti ni izvesti. Ova pravila se ne mogu shvatiti sve dok ih Allah dzelle-šanuhu ne objasni. Ona su samo našem Pejgamberu sallallahu alejhi ve sellem objašnjena. Ona nisu objašnjena nikom drugom. I ovi propisi su takode izvedeni iz Kur’ani kerima, ali, pošto ih je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem objasnio ona se nazivaju Sunnet. Niko se ne moze protivurijeciti Pejgamberu sallallahu alejhi ve sellem u pogledu prve i trece vrste pravila i propisa (ahkama). Svaki musliman ih mora vjerovati i slijediti. Medzutim, u propisima idztihada (ahkam-i idztihadijje) svaki mudztehid mora slijediti pravila i propise (ahkame) koje je on izveo. On ne moze slijediti propise drugih mudztehida. Mudztehid ne moze reci da je drugi mudztehid pogriješio i da se, na osnovu svog idztihada, odvojio od pravod puta. Za svakog mudztehida je njegov idztihad ispravan i on je u pravu. Naš Pejgamber sallallahu alejhi ve sellem je naredivao ashabima kiram, koje je slao u daleke zemlje, da u pitanjima sa kojima se susrecu, postupaju u skladu sa pravilima Kur’ani kerima. Ako oni na ta pitanja ne nadu odgovore u Kur’ani kerimu oni ih onda trebaju potraziti u hadisi šerifu. Oni, u slucaju da ih ni tamo ne nadu, trebaju postupiti u skladu sa svojim sopstvenim mišljenjem i idztihadom. On im nije dozvolio da slijede mišljenja i idztihade drugih, pa cak i ako su oni (ti drugi) uceniji i viši od njih. Nijedan, ni mudztehid ni ashabi kiram, radijallahu teala anhum edzma’in, nije nikad odbacio niciji idztihad kao neispravan. Oni nisu nikad rekli, ni za kog ko se s njima ne slaze, da je griješnik (fasik) i otpadnik (sapik).
Najveci od svih mudztehida koji su se pojavili poslije ashaba kiram radijallahu teala anhum edzma’in je imam-i a’zam Ebu Hanifa radijallahu anh. Ovaj veliki imam je u svom svakom poslu bio pun vera’a i takve. On je u svemu što je radio slijedio Pejgambera sallallahu alejhi ve sellem u punom smislu te rijeci. On je došao na takav vrhunac visokih nivoa idztihada i istinbata da se s njim niko ne moze porediti.
[Prije njega je bilo i ucenijih i viših ljudi. Ali, za vrijeme njihovih zivota, krivi putevi nisu bili toliko rašireni i oni nisu spremali mjerila koja razlikuju ispravnog i neispravnog. Oni su se, umjesto toga, bavili vrijednijim stvarima.]
Hazret-i imam-i Šafi’i [6] je rekao, “Svi mudztehidi su imamova a’zamova Ebu Hanifina djeca.” On je rekao ovako zato što je malo razumio genij ovog velikog vode idztihada. Hazreti Isa alejhisselam ce - kada se pred kraj svijeta spusti s neba - izvoditi propise (ahkame) iz Kur’ani kerima i postupati po hazreti Muhammedovom šerijatu. Jedan veliki alim islama, hazreti Muhammed Parisa, je rekao, “Svi propisi, koje ce jedan tako veliki Poslanik kao što je Isa alejhisselam dobiti putem idztihada, ce biti u skladu sa hanefi mezhebom. To znaci, oni ce se podudarati sa idztihadom ovog velikog imama.” Ovo nam pokazuje koliko je precizan i tacan idztihad ovog velikog imama. Evlije [7] su rekle da su vidjele srcanim okom da je hanefi mezheb kao jedan okean i da su drugi mezhebi kao potoci i potocici. Hazreti imami a’zam je u svom idztihadu takode pretekao sve i u slijedenju sunneta, pa je uzimao cak i mursel i musned [8] hadise kao dokaze. On je isto tako drzao i rijeci ashaba kiram iznad svojih mišljenja i zakljucaka. On je bolje od ikog drugog shvatio visoke stepene koje su se ashabi kiram dobili dok su bili u Pejgamberovoj sallallahu alejhi ve sellem prisutnosti (sohbetu). Nijedan drugi mudztehid nije bio u stanju da to ucini. Oni koji kazu da je imam-i a’zam proizvoljno izvodio pravila, i da je nije bio vezan za Kur’ani kerim i hadisi šerif, u stvari, ponizavaju mlione muslimana na ovom svijetu, koji su stoljecima ibadetili, i kazu, da su oni na krivom i izmišljenom putu pa cak i izvan islama. Samo glupani i neuki - koji su ili potpuno nesvjesni svoje neukosti ili neprijatelji islama, koji zele da unište i pokvare islam - mogu ovako nešto reci. Nekoliko dzahila i zindika koji su naucili napamet par hadisa, i koji pretpostavljaju da islam (ahkam-i šer’ijje) nije ništa više od toga, osporava pravila o kojima niti su ikada culi, niti imaju pojma. Tacno je da insekt, koji zivi u pukotini stijene, misli da je ta pukotina nebo i zemlja. Imam-i a’zam Ebu Hanifa, rahmetullahi teala alejh, je voda (reis) ehli sunneta i osnivac fikha. Tri cetvrtine propisa islama koji se slijede u cijelom svijetu pripadaju njemu. On takode ima i udjela i u preostaloj cetvrtini. On je vlasnik i voda kuce islama. Svi drugi mudztehidi su njegova djeca.
[Svi propisi (ahkami) koje je mudztehid izveo se zovu mezheb. Danas su, od stotina mezheba ehli sunneta, samo u knjige zabiljezeni mezhebi cetvorice imama. Svi drugi su djelomicno zaboravljeni. Ime, i godina smrti, cetvorice imama su: Ebu Hanifa 150. godine po Hidzri, Malik bin Enes Esbahi 179. godine po Hidzri, Muhammed Šafi’i 204. godine po Hidzri i Ahmed bin Hanbel 241. godine po Hidzri. Svako ko nije mudztehid mora, da u svim svojim poslovima i ibadetima, slijedi jedan od ova cetiri mezheba. Ovim se misli reci; Put koji nam pokazuje Kur’ani kerim, hadisi šerif tj. sunnet, i idztihad mudztehida, je put našeg Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Pored ova tri dokumenta postoji još i (cetvrti) Idzma’-i ummet. Idzma’-i ummet su, kako piše u Ibn-i Abidinu, pod temom o “Stavljanju u zatvor”, rijeci ashaba kiram i tabi’ina [9]. To znaci: To su stvari koje nijedan od njih nije opovrgao ili porekao kada ih je vidio da se rade. Tvrdnja ši’ija u knjizi Minhadz-us-salihin nije tacna. Oni kazu da nije dozvoljeno slijediti mrtvu osobu.] Nama je islam došao kroz ova cetiri dokumenta. Ova cetiri dokumenta se zovu Edille-i šer’ijje. Sve što je izvan ova cetiri dokumenta je bid’at, zindikluk, i nevjerstvo. Inspiracije (ilhami) i znanja (kešfovi) koji se zbivaju u srcima velikana tesavvufa ne mogu biti dokumenat (sened) i dokaz za propise šerijata (ahkam-i šer’ijje). Ispravnost kešfa i ilhama se sudi po njihovom podudaranju sa šerijatom. Evlija koji je na visokom nivou tarikata, ili vilajeta, mora da, kao i svi drugi muslimani koji su na nizem stepenu, slijedi mudztehida. Stepeni evlija - kao što su Bistami, Dzunejd, Dzelaleddin-i Rumi, i Muhjiddin-i Arabi - su uzvišeni zato što su oni, kao i svako drugi, slijedili mezheb. Prianjanje za propise islama (ahkam-i islamijje) je slicno sadenju drveta. Ilm [10], ma’rifet [11], kešf [12], tedzelli [13], ašk-i ilahi [14], muhabbet-i zatijje [15], koji se dogadaju evlijama su slicni plodovima ovog drveta. Cilj sadenja drveta je da bi se dobio plod. Medutim, da bi se dobio plod drvo se prvo mora posaditi. To znaci: Sve dok nema (ispravnog) vjerovanje (imana), i striktnog slijedenja propisa islama (ahkam-i islamijje), nema ni tesavvufa, ni tarikata, ni evlije. Oni koji tvrde suprotno su zindici (vrsta kafira) i nevjernici. Mi moramo bjezati od takvih ljudi kao što bjezimo od razjarenog lava. Lav nas moze samo ubiti. Medutim, ovi ljudi ce nam ukrasti našu vjeru i vjerovanje (din i iman). [Knjiga Meredz-ul-bahrejn citira Ahmeda Zerruka koji je rekao da je imam-i Malik rahmetullahi teala alejh rekao “Ko god se upusti u tesavvuf a ne zna fikh postaje zindik (kafir), ko nauci fikh a ne zna tesavvuf zaluta (postane bid’at sahibija), ko nauci i fikh i tesavvuf postigne hakikat (istinu). Ko ispravno nauci fikh i osjeti slast tesavvufa postane savršen covjek (kamil insan).” Svi raniji velikani tesavvufa su, prije nego su dobili kemalet (savršenstvo), pripadali mezhebu alima fikha. Rijeci, “Tesavvufdzije ne pripadaju mezhebu” ne znaci “oni napustili mezhebe” vec “oni znaju sve mezhebe i uvijek ih uzimaju sve u obzir”. Oni obavljaju svoje duznosti onako kako je najbolje i najsigurnije. Dzunejd-i Bagdadi je pripadao Sufjanovom Sevrijevom mezhebu, Abdulkadir-i Gejlani je bio hanbelija. Abu Bekr-i Šibli je slijedio maliki mezheb. Imam-i Rabbani i Dzeriri su hanefije. Haris-i Muhasibi je bio šafi’ija, kaddesallahu teala esrarehum. (Neka im Allah dzelle-šanuhu ucini njihove tajne vrlo svetim)] Ovdje se završava prijevod dvadeset šestog poglavlja koje se nalazi u prvom fasciklu knjige Endless Bliss.
[1] Da bi ovo što jasnije shvatili mi moramo navesti jedan mali primjer. Jedan ajet u Kur’ani kerimu kaze, “Nemojte reci ‘uf’ vašim roditeljima!” Ovaj ajeti kerim nam ovim rijecima istice: Stih: Mi ne smijemo prema našim roditeljima upotrijebiti rijec “uf!”. Znak: Mi ne smijemo upotrebljavati rijeci koje ce uvrijediti srca naših roditelja. Denotacija: Mi ne smijemo ciniti ništa što bi moglo uvrijediti srca naših roditelja. Ukljucenje: Mi ne smijemo naše roditelje tuci i ubijajti. Potreba: Mi moramo našim roditeljima ciniti usluge. Zakljucak: Vrijedanje naših roditelja izaziva propast; zadovoljavanje naših roditelja izaziva srecu. Iz svakog ajeti kerima koji nam prenosi propise je izvedeno šest tipova znacenja, kako je ovdje navedeno. [2] Idztihad je sposobnost razumjevanja simbolicnih ajeta u Kur’ani kerimu. [3] Istinbat znaci izvaditi bit necega. [4] Vahj su Allahova dzelle-šanuhu naredenja koja su došla Poslanicima direktno preka meleka. Cijeli Kur’ani kerim je vahj koji je došao preko meleka Dzebraila, alejhisselam. [5] Idzma je saglasnost ashaba kiram po vjerskom pitanju koje nije jasno objašnjeno u Kur’ani kerimu i hadisi šerifu. [6] OsnivacŠafi’i mezheba, jednog od cetiri ispravna mezheba u islamu. [7] Osoba ili osobe koje Allah dzelle-šanuhu voli. [8] Vrste hadisa. Molimo vas da pogledate sljedece poglavlje ove knjige - Vrste hadisi Šerifa. [9] Neko ko je makar jednom vidio Poslanika dok je bio ziv se zove ashab. Nevjernik ne moze biti sahaba ili ashab. Ashab je musliman koji je makar jednom vidio Poslanika alejhisselam. Svi ashabi se kolektivno nazivaju ashabi kiram, alejhimurridvan. Kada kazemo ashabi kiram mi mislimo na sve muslimane koji su bili s Poslanikom alejhisselam, govorili s njim, slušali njegove slatke rijeci ili ga makar vidjeli. Neko ko nije vidio Poslanika alejhisselam, ali je vidio jednog od njegovih ashaba kiram, se zove tabi’. Mnozina od tabi’ je tabi’in. Kada kazemo tabi’in mi mislimo na svakog muslimana koji je makar jednom vidio jednog ashaba radijallahu anh. Neko ko je vidio jednog tabi’ina se zove tebe’-i tabi’in. Kada kazemo Selef-i salihin mi mislimo na ashabe kiram, tabi’ine, i tebe’-i tabi’ine. [10] Ilm ili ilum - znanje, nauka [11] Ma’rifet - je vjersko znanje koje se ne moze razumom i putem pet cula shvatiti iz Kur’ani kerima i hadisi šerifa. Alimi islama su naucili ovu nauku i zapisali je u svoje knjige. Izvjesno vjersko znanje se ne moze rijecima izraziti i objasniti zato što se ne moze shvatiti rijecima. Niti postoje rijeci kojima se ono moze izraziti. Ovakvo znanje se naziva ma’rifet. Onaj ko je stekao ma’rifet se naziva muršid. Oni koji zele ma’rifet, da se ulije u njihova srca, mogu samo dobiti ma’rifet ili od onog što zraci, tece, iz muršidovog srca, ili od duša mrtvih. Da bi se ma’rifet dobio imaju izvjesni uslovi koji se moraju ispuniti. Ma’rifet moze dobiti svako ko ispuni ove uslove. [12] Kešf - je vjersko znanje koje inspiracijom (ilham) dolazi u srce evlija. Ovo znanje, ova nauka, se ne moze razumjeti putem pet cula i razuma. [13] Tedzelli - je nešto što se dešava, što dolazi srcu. [14] Ašk-i ilahi - Bozanska ljubav je ljubav prema Allahu dzellešanuhu (i Njegovom zatu (bicu, osobi, licnosti) i Njegovim sifatima (atributima - hajat, ilm, sem’, …). [15] Muhabbet-i zatijje - Ljubav samo prema Allahu dzellešanuhu, samo prema Njegovom bozanskom vudzudu (bicu), ne ukljucujuci Njegove sifate (atribute).
|
GÜNÜN MENKIBESİ
|
Şibli hazretleri bir gün Hicaza gitmek için yola çıkar, yolu Bağdat’tan geçer. O zamanın halifesi Harun Reşid, Şibli hazretlerinin Bağdat’a geldiğini duyar. “Biz mi ziyaretine gelelim yoksa o mu bizim sarayımıza şeref verir?” diye haber gönderir. Şibli hazretleri biz halifenin yanına geliriz der. Ve saraya gider.
|
GÜNÜN HADİSİ
|
Dokuz büyük günah
|
GÜNÜN MEKTUBU
|
Bu mektûb, yine yüksek mürşidine yazılmışdır. Yükselmede ve inmedeki hâlleri bildirmekdedir:
|
|